Europa između apokalipse i utopije

HERZEGOVINA.IN

(04. 09. 2017.)

___

Prof. dr. sc. Mile Lasić:

Europa između apokalipse i utopije

___

Mladi hrvatski filozof Srećko Horvat (rođen 1983. u Osijeku) je itekako prepoznatljiv glas u zapadnim medijima, pa se njegovi komentari znaju pojaviti i u uglednim medijima kakav je konzervativni londonski dnevnik „The Guardian“, liberalni hamburški tjednik „Der Spiegel“, ili berlinski „Der Freitag“. Uostalom, Srećko Horvat je i jedan od osnivača Pokreta za demokraciju u Europi 2025 (DIEM 25), osnovanog u ožujku 2016. u Berlinu, mada se osnivanje DIEM 25 nerijetko nepravedno veže samo uz ime bivšeg grčkog ministra financija, profesora ekonomije Yanisa Varoufakisa.

Na osnivačkom sastanku DIEM 25 u Berlinu je usvojen i Manifest za demokratizaciju Europe, uz potporu svih većih lijevih i zelenih stranaka Europe, sindikata i drugih pokreta, te brojnih uglednih lijevih i/ili liberalnih intelektualaca iz Europe i svijeta, da spomenemo barem njih nekolicinu: Julien Bayou (Francuska), Toni Negri (Italija), Boris Buden i Srećko Horvat (Hrvatska), Slavoj Žižek i Mitja Velikonja (Slovenija), Noam Chomsky i James K. Galbraith (SAD). Pokretu za demokraciju u Europi DIEM 25 je  ubrzo po predstavljanju u Berlinu pristupilo preko 17.000 su-potpisnika iz 56 zemalja. Pristupanje pokretu DIEM 25 je moguće i dalje, i to online putem, pa zainteresirane upućujem na višejezičnu  DIEM-ovu službenu online stranicu (www.diem25.org). Kad ne bi bili duhovne lijenčine s ovih bi stranica i naši domaći lažni građani i još lažniji ljevičari imali puno toga naučiti. Ovdje se time ne možemo temeljitije pozabaviti, ali spomenimo barem DIEM-ova rješenja u formi „Europskog New Deal-a“: a) osiguravanje svim Europljanima u njihovim zemljama pravo na uživanje temeljnih dobara, kakvi su hrana, krov nad glavom, prijevoz, energija, povezano s pravom na zapošljavanje, zdravstvenu skrb, obrazovanje i održivi okoliš; b) investiranje europskog bogatstva u inovativno gospodarstvo; c) osiguranje pravične raspodjele dobiti; d) osiguranje demokratskog makroekonomskog menadžmenta …

Znaci nadolazeće apokalipse!

DIEM 25 programom pozabavit ćemo se detaljnije pri kraju ove kolumne, no prije toga pogledajmo što je ovog ljeta kazao jedan od njegovih su-osnivača, mladi hrvatski filozof Srećko Horvat, u tzv. gostujućem komentaru za online izdanje čuvenog liberalnog magazina „Der Spiegel“. U komentaru „Europa na kraju: znaci dolazeće apokalipse“ („Europa am Ende: Zeichen der kommenden Apokalypse“) Horvat je izrazio bojazan da su europska budućnost “terorizam i siromaštvo”, što je posve suprotno od silnog optimizma kojeg je nagovijestio DIEM 25 samo 15 mjeseci ranije. Europa se u Horvatovom razumijevanju sve više nalazi u izvanrednom stanju, pa su europski gradovi već puni vojske i policije koja bi kao trebala braniti europske vrijednosti, ma koliko se one upravo time stavljaju izvan snage. Konzekventno i do krajnjih granica zaoštrena Horvatova  poruka u ovom komentaru je da se Europa već  nalazi u poodmaklom procesu samoubojstva, za što nije kriva samo “pogrešna politika, nego smo i svi mi sudionici ovog suicida”. Očigledno je Horvatov komentar pisan pod dojmom surovih obračunavanja tzv. ljevičara s policijom na hamburškim ulicama početkom srpnja, uoči i tijekom održavanja summita G20, što je Horvat oslikao riječima da su „helikopteri i policijske sirene četiri dana tvorili soundtrack jednog propalog sistema koji želi dokazati da još živi“. Pa ako se ova ocjena mora uzeti s rezervom, u Horvatovom komentaru pretežu točna uočavanja, primjerice da je na jednoj strani bio to ekstremno nejedinstveni G20 (pri čemu je Horvat propustio navesti da je Donald Trump ostao politički usamljen, jer su i Europljani i drugi sudionici pokazali dozu samosvijesti),  a na drugoj prosvjedi i nasilje. I, doista, bilo je tako kako je opisao Horvat, dok je „grad bio blokiran i prazan, dok su se demonstranti i policija sukobljavali u četvrti St. Pauli koja je izgledala postapokaliptično,  moćnici svijeta slušali su Beethovenovu ‘Odu radosti’ u novosagrađenoj spektakularanoj Elbphilharmonie (filharmoniji na Elbi). Poslije ovog popriličito točnog opisa, uslijedio je u Horvatov katastrofičan zaključak: „Tako će najvjerojatnije izgledati kraj Europske unije. Neće biti velikog praska, nego stalno izvanredno stanje, siromaštvo i propadanje, uz pratnju ‘svi će ljudi braća biti’ …“

Horvat je ovakvim zaoštravanjem htio, vjerojatno, poručiti kako je ova katastrofična budućnost Europe već ovdje, te ponešto dobro uraditi i za DIEM 25, mada nisam siguran da apokaliptične vizije mogu pomoći bilo komu. Poluistinito je, nažalost,, da se EU i cijeli svijet nalaze u nekoj vrsti trajnih kriza i trajnih izvanrednih stanja, u kojima se odustalo od zaštite ljudskih prava i solidarnosti, te da se u mnogim zemljama „izbjeglice drže u kavezima u gradskim centrima, a terorizam i eksplozije su svakodnevica“, te da je više-manje “svaki čovjek danas svjestan određenog apokaliptičnog duha vremena”. U raspletima ovih kriza mirnim putom sve bi se uložene silne milijarde u smještaj izbjeglica iz Sirije i drugih zemalja zahvaćenih ratom višestruko povratile, čega se svjesno barem u Njemačkoj. Stranci su, uostalom, bili i do sada obogaćenje, a ne nesreća za ovu zemlju. Njemačkih građana s tzv. useljeničkom pozadinom (Migrationshintegrund) je čak 18,5 milijuna, uključivo i četiri milijuna useljenika iz zemalja islamskog kulturološkog kruga. Najnovije studije koje je uradila „Bertelsmann Stiftung“ pokazuju da su ovi ljudi nerijetko veće demokrate i bolji „ustavni patrioti“ od mnogih Nijemaca, čisto germanskog podrijetla.

No, vratimo se Horvatovom alarmantnom opisivanju stanja:  “Pred našim očima nastaju autokratski režimi, poput Kaczynskijeve Poljske i Orbanove Mađarske, a bez reakcije smo svjedočili egzodusu više od milijun ljudi iz Sirije, na što je reakcija Europe bila zatvaranje granica i vraćanje izbjeglica u Tursku. Pred našim očima je EU, predstavljena kroz Wolfganga Schäublea i Jean-Claudea Junckera, zemlje europske periferije poput Španjolske, Grčke, Hrvatske i Portugala gurnula na rub siromaštva kroz zaduživanje i mjere štednje”.  Opet se točni opisi svjesno brkaju s grubim previdima: točno je sve što je Horvat kazao o čelnicima Poljske i Mađarske u vezi izbjeglica, ali je suviše olako previdio 1,5 milijuna brižno smještenih izbjeglica u Njemačkoj, a nije korektno ni za bijedu tzv. južnih zemalja EU kriviti samo Bruxelles i Berlin. Tako kao Horvat misle, pak, i neki dobri poznavatelji neprilika u EU, koji naglašavaju promašenu i ekonomsku i vanjsko-sigurnosnu politiku EU, koje tobož „uništavaju Europu, isporučujući njene rubne dijelove kineskom kapitalu“, kako navodi Horvat. No, ma koliko bio vidljiv i redukcionizam, opet je dodirnut velik problem kad se u Horvatovom komentaru veli da njemačke elite „inzistiraju i u vrijeme proračunskih suficita i dalje da se ne povećavaju plaće njemačke radničke klase“, čime se potom „slabi i radnike u Francuskoj i Italiji, a tamošnjim vladama daje izgovor za smanjenje radničkih prava“. Zbog toga su, u Horvatovoj interpretaciji, njemački izbori i izbori o budućnosti Europe, što je veliko pretjerivanje, ali o tomu bit će riječi u kolumni povodom općih njemačkih parlamentarnih izbora od 24. rujna ove godine.

Europski after party?

Hrvatska je, doista, ušla u EU ”iza ponoći”, slikovito je svojevremeno formulirao tijekom predavanja u Zagrebu, uoči hrvatskog ”Day D”, 1. srpnja 2013., britanski povjesničar Niall Ferguson, kad su svi gosti pijani, a hrane je ponestalo, kad je prostor uneređen, dok mnogi spavaju, a neki su već uzeli kapute i pripremaju se za odlazak. Ovu sam duhovitu opasku preuzeo upravo iz knjige Srećka Horvata (i Slavoja Žižeka) ”Šta Evropa želi?” (Laguna, Beograd, 2013.), objavljenoj i na engleskom jeziku (What Does Europe Want? The Union and Its Discontents, Columbia University Press, 2014.) I u ovoj zbirci eseja Srećku Horvatu je uspjelo ispisati apokaliptičnu provokaciju, jer tako se posve sigurno dospijeva i na naslovnice. Potom je Horvat u brojnim intervjuima i u Hrvatskoj i u inozemstvu prosto verglao istu apokaliptičnu priču, punu zebnje i slutnje konačnog kraha tzv. projekta mira zvanog EU.

Ako se ulazak Hrvatske u EU dogodio u momentu i na način kako je opisao Niall Ferguson, kako onda opisati ulazak Srbije, zapitao se u knjizi „Šta Evropa želi“ Horvat, pa odgovara: ”Pa nikako drugačije nego kao dolazak na after-party”! Ako je tako, onda je  skoro izvjesni „after-party” za Srbiju još izvjesniji za druge zemlje ”Zapadnog Balkana”, posebice za BiH i Kosovo koje nemaju ni kandidatski status u odnosima s EU, moglo bi se ovom Horvatovom cinizmu dodati mirne duše. ”Zapadni Balkan” je terminus tehnicus iz ”Solunske agende” (2003.), ali uvijek se nađe netko tko se ne umije ophoditi s ovim pojmom, jer želi negirati ”Regiju” u političkom smislu, ili ustvrditi da ona postoji samo u gospodarskom pogledu. Mi ”eurolozi” znamo, pak, da putovi ka EU zemalja ”Zapadnog Balkana” vode preko umreženja sa susjednim zemljama. Za infrastrukturna umreženja cestovnih, željezničkih i energetskih transverzala, uostalom, EU predviđa Višedržavnim strateškim dokumentom (2014. – 2020.) 14,7 mlrd. eura. Ako se, pak, pojedina zemlja ovog kruga samoisključuje iz procesa umreženja, kao što je to učinila BiH na srpanjskom summitu vodećih zemalja EU i šest zemalja „ZB“ u Trstu, ignorirajući „Transportnu zajednicu“ tad je riječ o političkoj gluposti.

Čitateljima je već jasno kako ne držim mnogo do katastrofičnih prognoza i olako izrečenih ocjena o kraju EU, ali  u Horvatovoj prognozi u „Spiegelu“ ima i zrnce mudrosti, jer se EU, doista, raspolutila linijom razdvajanja na bogate članice EU na sjeveru Europe i siromašne južne članice, pa potom i na „stare zemlje“ i „nove članice“ EU, te u političkoj ravni na zemlje  „jezgre Europe“ i zemlje  „Višegradske skupine“. Zapravo se posvuda u EU još uvijek ližu rane od posljedica koje je neoliberalni ”tsunami” ostavio u financijama, socijalnim, školskim i drugim sustavima poslije svjetske financijske krize iz 2008. Upravo stoga je vrlo rizičan po budućnost EU sve očigledniji manjak solidarnosti glede svojevrsnog dužničkog ropstva u tzv. PIIGS-zemljama (Portugal, Italija, Irska, Grčka i Španjolska). Ili se, možda, ova ružna kratica (engl. pig/pigs znači svinja/svinje), kako su upozorili Horvat (i Žižek), u žargonu već transformirala u sintagmu ”GYPSI-states”?

Val demokracije!

U DIEM25 „Manifestu za europsku demokratizaciju“ izrečeno je mnogo gorkih dijagnoza o stanju u EU i u svijetu. Konstatirano je primjerice kako u srcu naše dezintegrirajuće Europe leži obmana: visokopolitički, nerazumljiv proces donošenja odluka od vrha prema dnu predstavlja se kao “apolitičan”, “tehnički”, “proceduralan” i “neutralan”. Njegova je, pak, svrha spriječiti Europljane da koriste demokratsku kontrolu nad svojim novcem, financijama, uvjetima rada i okolišem. Cijena te obmane nije samo kraj demokracije, nego i loše ekonomske politike: a) ekonomije Eurozone tjeraju se s ruba litice kompetitivnim mjerama štednje, što rezultira trajnom recesijom u slabijim zemljama i slabim investiranjem u ključnim zemljama; b) članice Europske unije koje su izvan Eurozone udaljavaju se, tražeći inspiraciju i partnere u mračnim kutovima, gdje ih se najčešće dočekuje s nerazumljivim, prinudnim ugovorima o slobodnoj trgovini koji podrivaju njihovu suverenost; c) nejednakost bez presedana koja otklanja nadu te mizantropija cvjetaju u cijeloj Europi.

U DIEM25 interpretaciji, dominiraju dvije grozne opcije: povlačenje u čahure vlastitih nacionalnih država ili predaja briselskoj zoni bez demokracije. Ali, mora postojati neki drugi smjer i on je onaj kojem se službena “Europa” opire svakim djelićem svog autoritarnog mind-seta. Naš pokret DIEM25 zaziva baš takav val, čija je motivirajuća snaga jednostavna, radikalna ideja: demokratizirajmo Europu! Jer, ili će Europa biti demokratizirana ili će biti dezintegrirana! Naš je cilj da demokratiziramo Europu realističan. Nije ništa više utopijski nego što je to bila inicijalna izgradnja Europske unije. On je zapravo manje utopijski nego što je to pokušaj da se na životu održi postojeća antidemokratska, fragmentirajuća Europska unija. Naš pokušaj da demokratiziramo Europu je hitan, jer bi bez strelovitog početka moglo postati nemoguće oblikovati se u institucionaliziran otpor na vrijeme, prije nego što Europa prijeđe točku s koje nema povratka. Dajemo joj, doduše, jedno desetljeće, do 2025. godine. Ako ne uspijemo demokratizirati Europu unutar  jednog desetljeća, ako europske autokratske sile pobijede u gušenju demokracije, EU će se srušiti pod svojom ohološću, rascijepit će se, a njezin će pad izazvati neviđene probleme svugdje, ne samo u Europi.

DIEM25-Manifest se može čitati u cijelosti na mojoj web stranici (preuzet s www.forum.tm) pa čitateljima sugeriram pogledati ( http://milelasic.com/?p=4395), jer će u nastavku biti izdvojene tek najvažniji koraci unutar realističnog vremenskog okvira, pri čemu DiEM25 cilja na četiri etape do 2050.. Kad nas pitaju što želimo, vele DIEM-ovci, i kada to želimo, mi odgovaramo:

I – ODMAH: punu transparentnost pri odlučivanju (sastanci Vijeća EU-a, Ecofina, FTT-a i Eurogrupe moraju se prenositi uživo; zapisnici Upravnog vijeća Europske središnje banke moraju se objaviti nekoliko tjedana nakon održavanja; svi dokumenti koji se odnose na krucijalne pregovore (TTIP, bailout-krediti, status Velike Britanije), a koji će utjecati na svaki aspekt budućnosti europskih građana moraju biti objavljeni na internetu; obvezni registar lobista koji uključuje imena njihovih klijenata, njihove naknade i popis sastanaka s dužnosnicima (izabranima i neizabranima).

II – UNUTAR 12 MJESECI: suprotstaviti se ekonomskoj krizi kroz korištenje postojećih institucija i unutar postojećih EU-ugovora. Europska kriza odvija se simultano na pet područja: javni dug; banke; neadekvatno investiranje; migracije; siromaštvo. Svih pet područja trenutačno je u rukama nacionalnih vlada, koje su nemoćne dati odgovor. DiEM25 će predstaviti detaljne prijedloge za europeizaciju svih pet područja, istodobno limitirajući diskrecijska prava Bruxellesa i vraćajući moć nacionalnim parlamentima, regionalnim vijećima, gradskim vijećnicama i općinama…

III – U ROKU OD DVIJE GODINE – Ustavna skupština: Građani Europe imaju pravo razmatrati budućnost Unije i obvezu transformirati Europu (do 2025.) u punu demokraciju sa suverenim parlamentom koji poštuje nacionalno samoodređenje i podjelu moći s nacionalnim parlamentima, regionalnim skupštinama i općinskim vijećima. Da bi se to postiglo, mora se održati skupština s njihovim predstavnicima. DiEM25 će promovirati Ustavnu skupštinu koja će se sastojati od predstavnika izabranih na transnacionalnim listićima. Danas i sveučilišta, kada za financiranje istraživanja apliciraju u Bruxellesu, moraju sklapati prekogranične saveze. Na isti bi način izbori za Ustavnu skupštinu trebali zahtijevati listiće s kandidatima iz većine europskih zemalja. Ustavna skupština imala bi moć odlučivanja o budućem demokratskom ustroju koji će zamijeniti postojeće europske ugovore unutar jednog desetljeća.

IV – Do 2025.: provođenje odluka Ustavne skupštine. Tko će donijeti promjene? Mi, narodi Europe, imamo dužnost preuzeti kontrolu nad našom Europom od “tehnokrata”, suodgovornih političara i mutnih institucija. Mi dolazimo iz svakog dijela kontinenta, ujedinjeni različitim kulturama, jezicima, naglascima, stranačkim pripadnostima, ideologijama, bojama kože, vjerama i koncepcijama dobrog društva. Uobličujemo namjeru DiEM25 da se makne od Europe utjelovljene u “Mi, vlade” i “Mi, tehnokrati” u Europu “Mi, narodi Europe”.

Naša četiri načela su: A) Nijedan europski narod ne može biti slobodan dok je ugrožena demokracija drugoga; B) Nijedan europski narod ne može živjeti dostojanstveno sve dok se to ne omogući drugome; C) Nijedan europski narod ne može se nadati napretku ako se drugoga gura u trajnu nesolventnost i depresiju; D) Nijedan europski narod ne može rasti bez temeljnih dobara za njegove najslabije stanovnike, bez ljudskog razvoja, ekološkog balansa i odlučnosti da bude slobodan od fosilnih goriva u svijetu koji mijenja sebe, a ne klimu planeta…

DIEM25 apel Europljanima!

Pozivamo drage Europljane a) da se zajedno borimo protiv europskog establišmenta, koji duboko prezire demokraciju, kako bismo demokratizirali Europsku uniju; da prekinemo redukciju svih političkih odnosa u odnose moći koji se maskiraju u obične tehničke odluke; da birokraciju EU-a podvrgnemo volji suverenih europskih naroda; da razmontiramo uobičajenu dominaciju korporativne moći nad voljom građana; da ponovo politiziramo pravila koja upravljaju našim jedinstvenim tržištem i zajedničkom valutom. Model nacionalnih stranaka koje formiraju krhke saveze na razini Europskog parlamenta smatramo zastarjelim. Dok je borba za demokraciju odozdo (na lokalnim, regionalnim i nacionalnim razinama) nužna, ona je ipak nedostatna bez internacionalne strategije prema paneuropskoj koaliciji za demokratizaciju Europe. Europski se demokrati najprije moraju ujediniti, skovati zajedničku agendu i onda pronaći načine kako to povezati s lokalnim zajednicama i na regionalnoj i nacionalnoj razini. Naš sveobuhvatni cilj da demokratiziramo Europsku uniju isprepleten je s ambicijom da se promovira samoupravljanje (ekonomsko, političko i društveno) na lokalnim, općinskim, regionalnim i nacionalnim razinama; da otvorimo koridore moći javnosti; da prigrlimo socijalne i civilne pokrete i da od birokratske i korporativne moći emancipiramo sve razine vlasti. Inspirirani smo Europom razuma, slobode, tolerancije i imaginacije, koja je moguća putem sveobuhvatne transparentnosti, stvarne solidarnosti i autentične demokracije.

Težimo a) demokratskoj Europi u kojoj sva politička moć proizlazi iz europskih suverenih naroda; b) transparentnoj Europi gdje se sve odlučivanje odvija pod građanskim nadzorom; c) ujedinjenoj Europi čiji građani imaju jednako zajedničkog na međunarodnom planu koliko i unutar država; d) realističnoj Europi koja si postavlja zadatak radikalnih, ali dostupnih demokratskih reformi; e) decentraliziranoj Europi koja koristi središnju moć kako bi maksimalizirala demokraciju na radnim mjestima, u gradovima, regijama i državama; f) pluralističnoj Europi regija, etniciteta, vjera, nacija, jezika i kultura; g) egalitarnoj Europi koja slavi razlike i prekida s diskriminacijom temeljenom na spolu, boji kože, društvenim klasama ili seksualnoj orijentaciji; h) kulturnoj Europi koja koristi kulturni diverzitet svojih naroda i promovira ne samo svoje neprocjenjivo nasljeđe, nego i rad europskih disidentskih umjetnika, muzičara, pisaca i pjesnika; i) socijalnoj Europi koja priznaje da sloboda uključuje ne samo slobodu od miješanja, nego i osnovna dobra koja pojedinca oslobađaju od eksploatacije; j) produktivnoj Europi koja investicije usmjerava u zajednički, zeleni napredak; k) održivoj Europi koja živi u okviru sredstava kojima planet raspolaže, minimalizirajući utjecaj na okoliš i ostavljajući što više fosilnoga goriva u zemlji; l) ekološkoj Europi koja je angažirana na zelenoj tranziciji cijelog svijeta; lj) kreativnoj Europi koja oslobađa inovativnu snagu imaginacije svojih građana; m) tehnološkoj Europi koja nove tehnologije stavlja u službu solidarnosti; o) povijesno svjesnoj Europi koja traži bolju budućnost bez skrivanja od svoje prošlosti; p) internacionalističkoj Europi koja ne iskorištava neeuropljane; r) mirnoj Europi koja smanjuje napetosti na svom istoku i na Sredozemlju, koja djeluje kao bedem protiv sirena militarizma i ekspanzionizma; s) otvorenoj Europi koja je otvorena prema idejama, ljudima i inspiraciji sa svih strana svijeta, koja ograde i granice shvaća kao znakove slabosti što u ime sigurnosti šire nesigurnost; š) oslobođenoj Europi gdje privilegije, predrasude, deprivacija i prijetnje nasiljem nestaju, omogućavajući Europljanima da se rađaju u manje stereotipnim ulogama, da uživaju jednake šanse za razvoj svojih potencijala i da budu slobodni birati više od samo životnih partnera, radnih kolega i prijatelja.

A na kraju ovog osvrta treba reći kako se protivu ciljeva i  težnji Pokreta za demokratizaciju Europe DIEM25 i ne može biti, ali je veliko pitanje ne radi li se i ovdje više o “političkoj utopiji”, nego o realističnom političkom projektu? Uostalom, jednom važnom knjigom koja u podnaslovu ima sintagmu „politička utopija“ bavimo se izravno u sljedeće dvije kolumne…


prof. dr. sc. Mile Lasić
herzegovina.In, 4. rujna 2017.