‘I Federacija i BiH u totalnom ćorsokaku’

Herzegovina.IN

(07.08.2017.)

__

Prof. dr. sc. Mile Lasić:

‘I Federacija i BiH u totalnom ćorsokaku’

___

Ali, što je da prostiš, ta Federacija BiH, rekti, da nije možda „nedonošče“, mogla bi biti Makovim jezikom iskazana suština „Analize opravdanosti ‘ustavnih promjena’ u Federaciji BiH“, koju su članovi Ekspertne skupine uradili početkom 2013. Ovaj se dokument može još uvijek čitati u cijelosti i na web stranici  http://ustavnareformafbih.blogspot.com/, u pdf formatu, i u formi koju je na web postavio Parlament FBiH,  što je potrebno navesti iz razloga korektnosti, jer će u nastavku biti predočeni samo dijelovi “Analize opravdanosti…“ koje je uradio prvi predsjednik Federacije BiH, Krešimir Zubak, te koji sam i osobno uradio. Čisto koncepcijski nije bilo ni potrebe za doticanjem dijelova „Analize opravdanosti…“  koje su uradili ostali članovi Ekspertne skupine: Mirjana Nadaždin-Deftedarević, Kasim Trnka i Vehid Šehić.

U prilog opravdanosti podsjećanja na neuspjeli pokušaj „ustavne reforme“, iz 2013., govore brojni signali iz svijeta, pa i upozorenje koje je početkom kolovoza stiglo iz Berlina, u kojem se veli da se SR Njemačka ne miješa u ustavni preustroj, ali ne isključuje potrebu za izmjenama i Ustava BiH i Izbornog zakona kad tomu dođe vrijeme, te da Vlada u Berlinu podržava i izrijekom plan „Berlin plus“ o infrastrukturnom umreženju „zemalja ZB“, u kojemu BiH jedva da sudjeluje. Time je i doslovno potvrđena moja dekonstrukcija tobožnjeg Merkel-Erdoganova plana kao podvale europskom putu BiH, ali je u autističnim sarajevskim medijima i dalje važnije dovesti u pitanje višenacionalnu strukturu BiH i od „Transportne zajednice“ i od europskog puta BiH. Ne bih uopće više reagirao na ovakve budalaštine  da se „autisti“ pri tomu ne pozivaju na pravnu stečevinu EU (acquis), sugerirajući neuko da se njome propisuje jednoobrazno uređenje i višenacionalne zemlje kakva je BiH sukladno načelu tzv. većinske demokracije „jedan čovjek – jedan glas“. „Acquis“ je, inače, komplicirana materija kojom se bavim četvrt stoljeća i koju posredujem mojim studentima …

„Niđe veze“

„Da zaključimo“, veli jedna od sarajevskih kulturološki i politički ružnih neznalica:  „Sve odluke Europskog suda za ljudska zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz Strassbourga se moraju provesti, Ustav BiH se mora izmijeniti i to u skladu sa Europskom pravnom stečevinom, a ne kako to maštaju Dragan Čović, izvjesni Mile Lasić ili Nino Raspudić.“ Preskočit ću primitivnu nadutost što me se zove „izvjesnim“ poslije 15 knjiga o EU, a ne mislim se baviti Ćovićem po pozivu iz Sarajeva, pa ću reći kako ove tri mete za odstrjel nemaju veze jedna s drugom. „Niđe veze“, kaže se u Mostaru za ovu vrst podvala. Ovakvo što ne zaslužuje ni spominjanje, ali je zgodan povod ukazati, kako se ovim putem previđa, da nije  svako protivljenje većinskom unitarizmu uvijek i automatski nacionalizam, jer se nužno usprotiviti upravo s kozmopolitskih pozicija takvom većinskom nacionalizmu, koji sebi tepa da je patriotizam. U svakom slučaju, ne mislim početi govoriti tzv. poželjnim glasom ni sarajevske ni mostarske političke čaršije, niti mogu odstupiti od kozmopolitskih pozicija koje zastupam, ma koliko bio pri tomu i u tomu usamljen.

Nadutim sarajevskim anti-Europljanima ponovit ću po stoti put kako upravo model političke zajednice podrazumijeva i respekt i ljudskih prava i sloboda i isti takav respekt i zaštitu prava kolektiviteta u svakoj višenacionalnoj državi, te da bi ovo morali konačno razumjeti uz pomoć zakonskih zaštita nacionalnih manjina, sukladno međunarodnom pravu, ako već ne mogu razumjeti da postoje, doista, višenacionalne zemlje u Europi i svijetu koje se umiju odnositi prema toj datosti kao normalnosti. U svakom slučaju je notorna iluzija unitarističkih narativa i politika da bi njihovom tipu antieuropskog „građanstva“, tj. nacionalizmu većinske nacije, koji suštinski niječe građanstvo manjih kolektiviteta, mogla iz EU stići podrška. Pa im i ne preostaje drugo nego da ponavljaju kako ih nepravedno optužuju za unitarizam samo nacionalisti, što je egzemplarna pozicija tog tzv. antinacionalističkog nacionalizma. Za njegove pristaše su svi drugi nacionalisti, ako ne govore njihovim glasom. Utoliko su upravo oni najveći neprijatelji krhkom kozmopolitizmu u BiH, te pogubnija opcija čak i od etno-klero-nacionalista za višenacionanu zajednicu kava je BiH!

Obrazloženje prvog predsjednika Federacije BiH

Iz svih ovih razloga potrebno je itekako jasno objasniti što je u svojoj nedorečenosti Federacija BiH, o kojoj ni administracija SAD-a nema dobro mišljenje, ako ga je ikad i imala, zbog čega je i formirala Ekspertnu skupinu za promjenu Ustava Federacije. Amerikanci su pokrenuli kritičko pretresanje onoga što je nastalo od Federacije BiH 20 godina poslije Washingtonskog sporazuma, jer su svjesni kako se bivša bošnjačko-hrvatska Federacija pretvorila u prostor kontinuiranog nadmetanja bivših ratnih politika koje žele dovršiti svoje ratne ciljeve. Utoliko je više od važnosti što o ovomu fenomenu kaže važni sudionik stvaranja i Washingtonskog i Daytonskog mirovnog sporazuma, te prvi predsjednik Federacije BiH, gosp. Krešimir Zubak.

Odmah nakon usvajanja Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH u stručnim i politološkim krugovima otvoreno je nekoliko načelnih pitanja koja se odnose na preambulu i prvo poglavlje Ustava FBiH, objasnio je Zubak u „Analizi opravdanosti…“, pa su ista pitanja otvorena i tijekom usklađivanja Ustava FBiH s Anexom IV, tj. Ustavom BiH. S tim su i povezana 24 amandmana koje je usvojila Ustavotvorna skupština Federacije BiH odmah na početku postojanja Federacije BiH, za koju je došlo vrijeme „učiniti je boljom“, efikasnijom i racionalnijem, kako je objašnjavao i H. E. Patrick Moon na svojem bloggu u to vrijeme, pa je vjerojatno na kraju morao odustati uslijed izostanka podrške u Washingtonu. U Zubakovoj interpretaciji, model federalnog uređenja BiH s kantonima kao federalnim jedinicama zamišljen je u Washingtonskom sporazumu (29.02.1994) kao koncept državnog uređenja za cijeli teritorij BiH, ali se u prvoj fazi trebao realizirati samo na onim područjima BiH gdje su Bošnjaci i Hrvati činili većinu, prema popisu stanovništva iz 1991. godine. Poradi toga je i Ustav FBiH sadržavao niz odredaba karakterističnih za državu, osobito u dijelu o nadležnostima i organizaciji vlasti. Kako se od tog koncepta odustalo (Dayton,  1995.), bilo je nužno izvršiti promjene i u Ustavu FBiH, kako bi se prilagodio novom konceptu ustavnog uređenja BiH, sadržanom u Anexu 4 Mirovnog sporazuma. S druge strane, u Ustavu FBiH propušteno je naznačiti nekoliko bitnih načela. Tako npr. nema odredaba o referendumu kao obliku neposredne demokracije, nema načelnih odredba o političkoj odgovornosti nositelja funkcija, o odnosu FBiH prema BiH i EU integracijama, nema odredaba o mogućnostima premještanja sjedišta FBiH, odnosno institucija federalnih vlasti van sjedišta FBiH, niti o političkim strankama i slobodi glasovanja i biranja, o dobrima od općeg značaja ( šume, vode..), o zaštiti čovjekove sredine. Dakako, u Ustavu FBiH nije moglo biti riječi ni o odluci Europskog suda za ljudska prava, poznatoj pod nazivom „Sejdić-Finci“, posve je razložno kazao Krešimir Zubak.

Sukladno podjeli posla u ES-u, Krešimir Zubak se temeljitije pozabavio i podjelom nadležnosti između federalne i kantonalne vlasti, sumiravši posve oprečna zalaganja u bošnjačkoj i hrvatskoj javnosti:  u bošnjačkoj za prenošenje većine sadašnje nadležnosti kantona na Federaciju, i dijelom na općine, a što znači faktičko ukidanje kantona ili obesmišljavanje njihovog postojanja; posebice prenošenje dijela sadašnje nadležnosti kantona u isključivu nadležnost federacije (visoko obrazovanje), ili smanjenje tzv. zajedničkih nadležnosti u korist isključivih nadležnosti Federacije (zdravstvo), ili promjene sadašnje ustavne odredbe prema kojoj sve nadležnosti koje nisu povjerene federalnoj vlasti pripadaju kantonu, ili u obrnutom obliku: sve što nije izričito povjereno kantonu, treba biti u nadležnosti federalne vlasti. Sve se ove inicijative služe argumentima: efikasnije, djelotvornije, jeftinije, obrazložio je Zubak, ali se pri tomu zanemaruju drugi argumenti i razlozi, odnosno potrebe (i prava) za ravnomjernim razvojem svih područja, jednakosti građana u ostvarivanju svojih potreba i prava proisteklih iz istih građanskih obveza, jednak pristup javnim službama, decentralizacija u odlučivanju i dr. U hrvatskoj političkoj javnosti inicijative idu u pravcu zadržavanja ili proširenja nadležnosti kantona, uz argumentaciju: Federacija je u dosadašnjoj praksi nepotrebno uzurpirala nadležnosti kantona (navode se konkretne odluke Ustavnog suda FBiH); Federacija je nepravedno prisvojila veći dio prihoda i tako onemogućila kantone u vršenju svojih nadležnosti, i svako dalje smanjenje nadležnosti kantona značilo bi dalje sužavanje prava Hrvata u FBiH.

Unatoč tomu što su puno brojniji, obrazložio je Zubak, zagovornici centralizacije nemaju dovoljno argumenata da bi se njihovi prijedlozi mogli a priori prihvatiti. Poznato je kako centraliziranje u nas vodi ka hipertrofiranju institucija i ekonomskom razvoju jednog dijela zemlje na račun drugih dijelova i ekonomskoj i svakoj atrofiji drugih područja zemlje. Primjer RS-a je dovoljan. Centralizacija jest jednostavan način otklanjanja proceduralnih zapreka i bržeg odlučivanja, ali nije i pravi recept za rješavanje problema. Našoj pravnoj praksi i funkcioniranju institucija vlasti nije nepoznato djelovanje i ponašanje u složenom političkom, odnosno decentraliziranom sustavu vlasti. No, sadašnje ustavno uređenje ove oblasti, pa i tzv. zajedničkih nadležnosti nije sukladno našoj normativno-pravnoj praksi i pravnoj terminologiji. K tomu, uz nepotpuno i nejasno ustavno-pravno uređeno pitanje nadležnosti Federacije i kantona,  uopće nije uređeno pitanje odnosa između FBiH i države BiH u oblastima u kojima se između njih „dijele“ nadležnosti i kako se ono što ostaje u tom slučaju u nadležnosti Federacije dalje „prenosi“ na kantone i općine. Također, otvoreno je i pitanje preuzimanja obveza u postupku pristupanja EU, u oblastima koje su u isključivoj ili zajedničkoj nadležnosti FBiH i(ili)kantona. I konačno veliki problem jest financiranje potreba u pojedinim oblastima života i rada, kao i financiranje institucija vlasti na svim razinama. Konkretni pokazatelji o ostvarivanju BDP i prihoda po kantonima, te njihova raspodjela pokazuje očevidne nerazmjernosti i nelogičnosti. Ova materija u Ustavu FBiH uopće nije uređena iako je po svom karakteru i značaju ustavnopravna materija. Stjecanje prihoda i raspodjela rashoda i odgovarajući oblik (fond) solidarnosti sastavni su dio ustavnopravne regulacije u svim demokratski ustrojenim društvima i državama.

Razlozi navedenom u značajnoj mjeri leže u činjenici što Ustav FBiH uređuje samo dijelom pitanja nadležnosti, ali ne i pitanja odnosa unutar FBiH. I ne samo to, pravno uopće nije dovoljno uređeno pitanje: kako i tko sve provodi politike i zakone u isključivoj nadležnosti Federacije, ili u dijelu zajedničkih-podijeljenih nadležnosti, ili kako se provode politike i zakoni koji su u isključivoj nadležnosti države BiH, ili su njoj prenesene u nadležnost. Dalje, kada se analiziraju doneseni zakoni u Federaciji onda se u nazivu i u sadržajnom smislu teško može zaključiti donosi li npr. Federacija zakon koji je u njenoj isključivoj nadležnosti ili iz oblasti tzv. zajedničkih nadležnosti Federacije i kantona. Nije rijedak slučaj da Federacija u cijelosti  uredi odnose, iako se radi o području gdje bi trebala donijeti okvirni-osnovni zakon, a kantoni, zavisno od svojih specifičnosti, to dalje potpunije regulirati. Ili, kada je Federacija donijela osnovni-okvirni zakon, a kantoni to dalje razradili svojim zakonom, da Federacija svojim podzakonskim propisima dezavuira kantonalni zakon.

Generator brojnih problema s kojima se suočavamo u funkcioniranju Federacije jest Vlada FBiH, precizirao je kirurški precizno Krešimir Zubak u drugom dijelu njegovog doprinosa „Analizi opravdanosti…“. Ustavnopravna pozicija Vlade zapravo uopće nije uređena na način kako je to uređeno u ustavima pravno i demokratski ustrojenih država. Našim ustavom uređuju se pitanja njezine organizacije, izbora, smjenjivanja, ovlasti u donošenju uredaba, ali o njoj kao kolektivnom tijelu s konkretnim ovlastima i odnosima Vlade prema drugim federalnim tijelima vlasti nema nikakvih ustavnih odredaba. Zapravo konkretnija prava i obveze Ustavom su propisana za premijera (predsjednika Vlade) i ministre, pa i to nepotpuno. Ranija, ali osobito recentna događanja oko: (1) načina obrazovanja aktualne Vlade, (2) način njezinog rada i djelovanja, (3) pokušaja njezine djelomične ili potpune smjene (4) odnosa na relaciji Vlada – Predsjednik FBiH, (5) odnosa na relaciji Vlada-Parlament, i (6) odnosa na relaciji Vlada-kantoni, (7) ovlasti premijera i ministara, zorno dokazuju kako je zbog nepotpune regulative u ustavnim odredbama, Vlada FBiH sama po sebi postala problem. K tomu, otvoreno je pitanje potrebe postojanja Predsjednika (i potpredsjednika) FBiH. Ovo pitanje svakako treba razmotriti, jer je jasno da je sa sadašnjim ovlastima i ustavno-pravnom pozicijom kako smo naprijed naveli institucija Predsjednika gotovo suvišna…

Federacija u procesu pristupanja (BiH) Europskoj uniji i NATO-u

U uvodu mojeg doprinosa „Analizi opravdanosti…“ ustvrdio sam da Bosna i Hercegovina može razriješiti vlastitu postdaytonsku dramu samo u kontekstu euroatlantskih integracija i uz suptilne metode uljuđivanja politički i kulturološki zapuštenog, gospodarski nejedinstvenog i pocijepanog, nerijetko ruiniranog prostora, u kojem egzistiraju kaotična stanja, skoro pa uništeni socijalni sustavi i na svemu tomu iznikli autokratski i autoritarni paralelni svjetovi. Precizirao sam i da se u BiH radi i o nedostatku političke vizije o europskoj sudbini BiH i nepostojanju političke volje i o neosposobljenosti za proces pristupanja EU (i NATO-u). Uslijed toga se i ne razumije da je riječ o enormno važnoj civilizacijskoj zadaći preuzimanja pravne stečevine EU (acquis) u ustavni i vrijednosni poredak BiH.

U obrazloženju ovih krupnih istina pozvao sam se i na Europsko izvješće Međunarodne krizne skupine N°209, od 28. rujna 2010., javno objavljenom pod imenom „Federacija BiH – paralelna kriza“, u kojemu je o sukobima u Federaciji kazano: „Sukobi među bošnjačkim i hrvatskim vođama i nefunkcionalan administrativni sistem su paralisali sistem donošenja odluka, doveli entitet na rub bankrota i pokrenuli socijalne nemire… Za razliku od Republike Srpske, Federacija, uglavnom hrvatsko-bošnjački entitet, je visoko decentralizirana. Ne vole ju ni Bošnjaci, koji bi ju htjeli ukinuti zajedno sa RS u korist unitarne bosanske države, a ni Hrvati, koji žele sopstveni entitet. Federacija ne uspijeva postići uspješan balans između vlasti većine i prava manjina. Njene komplikovane, od strane međunarodne zajednice dizajnirane mehanizme i norme je lako zaobići i blokirati. Federaciji je dato svega nekoliko nadležnosti i većinu svojih ovlasti dijeli na komplikovan način sa nižim administrativnim nivoima. Rezultat toga je glomazna birokracija, čiji se različiti dijelovi ili nadmeću ili otvoreno sukobljavaju, kao i zbunjujuće i često kontradiktorno zakonodavstvo i regulative koje guše investicije i degradiraju javne servise. Veličina i neuređenost federalne administracije čine veći BiH entitet jednim od najgorih mjesta u Evropi za biznis što guši ekonomske potencijale njenih građana.“ Naveo sam i da su se iz ovoga MKS-izvješća izdvojile dvije preporuke. U preporuci broj 10 upućenoj EU, SAD i drugim članicama međunarodne zajednice je rečeno: „Podržati reformu na nivou Federacije, na primjer pružajući ekspertizu gore preporučenoj parlamentarnoj komisiji za reforme vezano za EU acquis communautaire i naučene lekcije o raspodjeli političke moći i federalizmu u EU.“ U preporuci Parlamentarnoj Skupštini Federacije se, pak, kazalo: „Uspostaviti komisiju koja bi preporučila ustavne, pravne i strukturalne reforme, putem konsultacija sa strankama, civilnim društvom i međunarodnim i BiH ekspertima, uključujući poboljšanja u: a) podjeli legislativne, izvršne i sudske nadležnosti između sva tri nivoa u Federaciji; b) zajedničkim nadležnostima između kantona i Federacije; i c) mehanizmima zaštite vitalnih nacionalnih interesa (VNI).“

Potom sam precizirao da se Bosna i Hercegovina poslije općih parlamentarnih izbora od 3. listopada 2010. godine, doista našla u ćorsokaku po pitanju euroatlantskih integracija, podjednako nevoljna i nesposobna ispuniti obveze iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju EU (SSP) i obveze koje vode aktiviranju uvjetno dobivenog Akcijskog plana za članstvo u NATO-u (The Membership Action Plan, MAP) u Tallinu 2010. Zbog toga – i nakon što su SSP ratificirale sve članice EU – BiH još uvijek ima s EU samo Prijelazni/Privremeni sporazum, a u „slijepoj ulici“ je i u odnosima s NATO-om unatoč naglašenoj političkoj volji u NATO-strukturama da je primi u svoje redove. I tako će biti sve dok BiH ne bude u stanju ispuniti preuzete obveze i aktivirati uvjetno dobiveni MAP, sve do tada i neće moći započeti s realizacijom prvog godišnjeg nacionalnog programa (Annual National Programme, ANP). Glede pristupanja NATO-u pred BiH ostaje preduvjet svih uvjeta uknjižba tzv. 63 perspektivne vojne lokacije na Ministarstvo obrane, kako bi se počelo s realizacijom više godišnjih prilagodbenih planova (Hrvatska ih je trebala sedam prije nego što je postala članicom NATO-a). Ukoliko BiH propusti i ovu priliku, nanijela bi sebi neizmjernu političku i sigurnosnu štetu, jer ne bi i ovim putem zatvorila važno pitanje svojih vanjskih granica.  Glede europskih integracija BiH stoji u mjestu sve dok ne ispune obveze iz SSP-a i Mape puta, važnog dokumenta usvojenog na sastanku u Bruxellesu 27. lipnja 2012. godine. Ispunjenju obveza iz Mape puta treba dodati  i preostale obveze  iz „5+2 paketa ciljeva i uvjeta“, koje su pretpostavka za zatvaranje Ureda Visokog predstavnika (OHR). Premještanje ili zatvaranje OHR-a nije, doduše, pretpostavka za podnošenje tzv. kredibilne aplikacije za statusa kandidata, ali bez ispunjenje i ovih obveza BiH ne može biti tretirana suverenom zemljom. Kako je poznato, u međuvremenu je SSP stupio na snagu, BiH je podnijela i aplikaciju za status kandidata, ali nema nikakvog razloga za slavlje, dapače!

Welcome to millet system!

BiH se kreće „rakovim korakom“ u vlastitu pretpolitičku prošlost, prokomentirao sam ovih dana za Al Jazeera povodom Hahnovog pisma upozorenja bh. vlastodršcima povodom antieuropejstva koje su demonstrirali početkom srpnja i u Trstu na tzv. summitu nekolicine lidera zemalja EU i „šestorke“- tzv. lidera zemalja ZB, isključivši se iz regionalnog projekta „Transportna zajednica“. Ova samoumišljena skupina „lidera“, par excellence anti-Europljana bi se, inače, vrlo rado priključila na EU fondove, dakle pristaje na formalnu integraciju ili „EU-izaciju“, ali ne pristaje i na  „europeizaciju“, to jest svjesno blokira produbljenu integraciju jer želi spriječiti da pravna država ikada profunkcionira u njihovim feudima!  Uostalom, u ovom kontekstu se moraju razumjeti i kontinuirane podvale neskrivenog secesionističkog naboja, kakvi su i zahtjevi za odlučivanje sukladno „entitetskom principu“ u tzv. Piculinom povjerenstvu, tj. u zajedničkom koordinacijskom gremiju EU i BiH,  koje demonstriraju antieuropske elite u Banja Luci. Ali se u istom kontekstu moraju iščitavati i sve zlonamjernija prounitaristička pozivanja na „acquis“ u samozadovoljnom političkom i kulturološkom Sarajevu u funkciji  tobožnje izgradnje moderne državnosti u BiH, pri čemu ne mogu skriti da im je najvažnija ambicija dokidanje višenacionalnosti u BiH. Kada se tomu doda i tzv. fingirano proeuropejstvo HDZ-ove političke kaste biva kristalno jasno zašto od konstitucionalnog redizajna u BiH do daljnjega i ne može biti ništa.

Puno je izvjesniji, nažalost, povratak u osmansku, pretpolitičku periodu u životu BiH,  u millet sustav. Njega bi se moralo i moglo poduprijeti konsensualnim, proeuropskim politikama, uz poštovanje i individualnih prava i sloboda i zaštitu kolektivnih prava svih oformljenih identiteta u BiH, što podrazumijeva  i ustavne reforme i administrativne preustroje, ali  ne i ukidanje konstitutivnosti građana svih bh. ko-nacija, sviđalo se to komu ili ne. Takvih promišljanja je u BiH prokleto malo, pa je tim prije današnja BiH lost in space!


prof. dr. sc. Mile Lasić herzegovina.IN

7. kolovoza 2017.