O svijesti o bliskosti jezika, o njegovanju obzira i obzirnih standardizacija

 D N E V N I   L  I S T (03.04.2017.)

___

O svijesti o bliskosti jezika, o njegovanju obzira i obzirnih standardizacija

___

Prof. dr. sc. Mile Lasić:

 Deklaracija o zajedničkom jeziku

___

Ne optužujem nikoga, ali nisam siguran da su među onih 200 i nešto prvotnih potpisnika “Deklaracije o zajedničkom jeziku” baš svi široki i tolerantni ljudi, jer neki od njih jesu dokazane veličine u jeziku / jezicima i kulturama kojima pripadaju, ali neki su samo oprobani politički muljatori, nasilnici i osobe malih kapaciteta!

___

M O S T A R – Na ovaj komentar u Dnevnom listu me ponukalo povlačenje potpisa s “Deklaracije o zajedničkom jeziku”, iznimno važne osobe ne samo za hrvatsku i njemačku kulturu, nego i sve južnoslavenske kulture, književnice i prevoditeljice, doktorice znanosti Alide Bremer. Pri tomu, kako mi se čini, i u njezinom i u mojemu slučaju se ne radi o protivljenju duhu “Deklaracije…”, nego o mogućim zlouporabama njome.

Već sam izražavao nadu, ali ponovit ću i ovdje da bi primjer neupitno velikog policentričnog jezika kakav je njemački mogao biti poticajan i na prostorima, malog, majušnog policentričnog “zajedničkog jezika”, kakav je b-h-s-cg jezik, odnosno jezici, kako volite, samo izvolite. U njemačkom relaksiranom odnosu naspram neupitne policentričnosti sadržan je i obzir prema drugome, posebice manjemu, kao i obveza njegovanja jezika i obzirnih standardizacija. U svakom slučaju nikomu u ovom velikom jeziku i kulturi danas ne pada na um “germanizacija”, pa bi se tim slijedom podrazumijevalo samo od sebe i isključivanje kako “srbizacije” i “kroatizacije”, tako i “bosnizacije” zajedničkog nam jezika.

“Za” i “protiv”

Ne optužujem nikoga, ali nisam siguran da su među onih 200 i nešto prvotnih potpisnika “Deklaracije o zajedničkom jeziku” baš svi široki i tolerantni ljudi, jer neki od njih jesu dokazane veličine u jeziku / jezicima i kulturama kojima pripadaju, ali neki su samo oprobani politički muljatori, nasilnici i osobe malih kapaciteta!

Sugeriram, dakle, umjesto kontraproduktivnih “za” i “protiv” manipulacija “Deklaracijom o zajedničkom jeziku”, koja je samo otkrila “mokru vodu” kako nam je jezik zajednički, najpažljivije moguće iščitavanje kompleksnih studija o jeziku tipa “Jezik i nacionalizam” profesorice Snježane Kordić i studija drugih jezikoslovaca i književnika koji se odgovorno bave dualnim obilježjima i funkcijama policentričnog b-h-s-cg jezika.

Preporučam iz mnogo razloga i čitanje “Promemorije o (hrvatskoj) jezičnoj politici u BiH” književnika Ivana Lovrenovića, kao i njegov lapidaran prosvjed protiv “komesarkog jezika na FTV-u” od prije par godina, u kojemu veli: “Pravo je sociološko, tj. sociolingvističko stanovište ono, s kojega se može i mora govoriti o trima jezičnim standardima u Bosni i Hercegovini, dok je, obrnuto, sa strukturno lingvističkoga stanovišta to jedan jezik”.

U “Promemoriji …” je Ivan Lovrenović, inače, precizirao: “Jedna od elementarnih sociolingvističkih postavki jest ona o dvjema različitim funkcijama jezika: simboličkoj i komunikacijskoj. Simbolička funkcija načelno je kognitivna, no ona u našem slučaju jezik povezuje i s političkim pitanjima kolektivnoga identiteta neke kulturne i nacionalne zajednice, dok se komunikacijska odnosi na ulogu jezika u međuljudskoj komunikaciji i razumijevanju”.

Pitam se: je li se netko prisjetio konzultirati i Ivana Lovrenovića o jeziku i/ili jezicima u Regiji i u BiH, o jeziku našem nasušnom, zajedničkom,  s kojim se nažalost i ne umijemo ophoditi kako bismo morali. Relaksirano i brižno, ali i odgovorno, poput Nijemaca!

Politike višestrukih identiteta

S mladim mostarskim književnikom Elvedinom Nezirovićem sam se, inače, povodom „Deklaracije o zajedničkom jeziku“, lako složio i o Ivanu Lovrenoviću i o tomu da se ljudi u Regiji našeg malog policentričnog jezika dijele na one koji su zbog očigledne bliskosti u jeziku sretni i na one koji su upravo zbog te srodnosti i bliskosti nesretni!

Mada nisam uvjeren u plemenite motive svih supotpisnika, hvala istinskim autorima “Deklaracije o zajedničkom jeziku” na plemenitim porukama, uz napomenu da nama u BiH ne mogu pomoći ni plemenite deklaracije o jeziku, ni o bilo čemu drugome dok smo u nezaustavljivom kulturološkom sunovratu nijekanja drugosti, sve dok razumijemo “jednost” kao prednost, a pluralnost preziremo, sve dok smo spremni nijekati teorije i politike višestrukih identiteta, u konačnici i oformljenu višenacionalnost u BiH, sve dok nismo u stanju priznati da su građanstvo i sloboda povezani s uvažavanjem oformljenih nacionalnih i svih drugih, tzv. novih identiteta u BiH.

Uostalom, i pokojni profesor Ulrich Beck bi kazao kako se kozmopolitizacija ogleda upravo u uvažavanju različitosti. Jer, krajnje je vrijeme zakoračiti upravo ovim putom u političku Modernu, kako ne bismo zauvijek ostali u pred-Moderni!

Dnevni list, 03. travnja  2017. , rubrika “Kultura”, str. 34 – 35.