GEERT WILDERS: prototip modernog europskog islamofoba i ksenofoba!

Prof. dr. sc. Mile Lasić:

GEERT WILDERS 

(prototip modernog europskog islamofoba i ksenofoba)

___

Kako je HINA izvijestila, televizijsko sučeljavanje nizozemskog premijera Marka Ruttea i njegova glavnog suparnika Geerta Wildersa završilo se par dana uoči izbora od 15. ožujka žestokom prepirkom o budućnosti zemlje, u čijoj je sjeni bila diplomatska kriza između Den Haaga i Ankare, poslije odluke nizozemskih vlasti da turskim ministrima zabrani sudjelovanje na skupovima potpore predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu u Amsterdamu i u drugim gradovima ove liberalne zemlje.

Erdoganova retorika ne govori, naravno, o nizozemskim, belgijskim i njemačkim vladama, koje su donijele slične odluke, jer žele spriječiti kurdsko-turske sukobe na svom tlu, nego o sunovratu u predmodernu, pred kemalatatursku periodu u povijesti Turske, o otkliznuću Erdoganove Turske u strahovladu, o njemu kao nasilniku koji vodi ratove i u Turskoj i u okruženju, pa i protivu EU. Pri tomu je šokirajuće koliko su naglašeno uzdržani u ovom prijeporu tobož neutralni, nedovoljno kritički bh. mediji, koji time zapravo svjedoče o svojoj neslobodi.

Nizozemska je, inače, država koja je iz njezine konsocijacijske periode izašla s izrazito fragmentiranom političkom scenom, pa je na današnje izbore, primjerice, izašlo čak 28 političkih stranaka, od kojih njih čak 14 imaju šanse ući u Parlament u Den Haagu. Dakako, to je daleko manje nego u BiH, ali i posve neuobičajeno za stabilne zemlje, u kojima se politička scena strukturira skoro u pravilu oko dva ili tri politička pola, odnosno tri, ili četiri-pet stranaka. Na današnjim izborima se u stvari radi samo o tomu tko će biti stožer buduće koalicijske vlade, pri čemu najveće šanse imaju aktualni premijer Rutte i prototip europskog islamofoba i ksenofoba Geert Wilders. Utrka je posve neizvjesna, jer čak oko 60 posto biračkog tijela par dana uoči izbora nije još uvijek znalo za koga će glasati, pa je o ishodu izbora najbolje ne spekulirati!

Uostalom, o tomu se saznaje iz agencijskih vijesti, a u mojemu starom tekstu se radi o pokušaju portretiranja desničarskog, populističkog ekstremiste, što ima svoj politološko-kulturološki smisao bio on premijer ili ne. Nadati se da neće biti, jer bi se u protivnom slučaju na dužu stazu – sustavom spojenih poslova – upravo zbog proljetnih preedsjedničkih izbora u Francuskoj i općih parlamentarnih izbora u Njemačkoj na jesen – mogla dovesti i Europska unija u pitanje.

“Želim da Nizozemska bude prva zemlja koja će obuzdati loš populizam”, kazao je s tim u vezi i u tv debati aktualni nizozemski premijer Mark Rutte, poručivši da su ovi izbori „četvrtfinale u pokušaju sprječavanja pobjede lošeg populizma”, dok je “polufinale u Francuskoj u travnju i u svibnju, a završnica u rujnu u Njemačkoj”. Ali ja “ne igram u četvrtfinalu”, uzvratio je drsko “nadirući prostak” Geert Wilders, taj “nizozemski Šešelj” i “europski Trump”, jer “ja igram u završnici, u završnici protiv lažljivaca, protiv zakonodavaca”.

Geert Wilders je i tijekom ove tv debate obećao da će – ako bude premijer – zatvoriti granice za muslimanske imigrante, zabraniti prodaju Kur’ana i zatvoriti džamije u zemlji s čak pet posto muslimanskog stanovništva, što ponajbolje govori o njemu i kakva bi mogla biti njegova politika. „Ako želite da Nizozemska opet bude naša, udaljite tog čovjeka i postavite mene u premijerski ured“, poručio je izravno Wilders.

Premijer Nizozemske Rutte je u tv debati s razlogom optužio svog protivnika da je već gurnuo zemlju u “političku krizu”, da se “radikalizirao”, da posebice koristi “ekstremističke izjave” protivu skupine nizozemsko-marokanskih državljana, obećavši da nikad neće surađivati s Wildersovom strankom u vladi.

Zadnja anketa uglednog nizozemskog portala Peilingwijzer objavljena u nedjelju, pokazuje da bi Rutteova stranka mogla dobiti 23 do 27 od 150 mjesta u Donjem domu Parlamenta, što je značajno manje od 40 mjesta koliko ima trenutačno, što i ne mora biti tako ako na izbore izađu i demokratski nastrojeni apstinenti, dok je Wildersov PVV zadnjih tjedana doživio pad popularnosti, pa može računati tek na 19 do 23 mjesta u Parlamentu.

Ujutro u danu sudbonosnih izbora u Nizozemskoj, i za ovu krasnu zemlju i za EU, ne pišem novu, nego objavljujem moju staru kolumnu, pisanu prije sedam godina, ali kojoj i nemam bogzna šta dodati. Izuzev da je u međuvremenu objavljena i u knjizi „U zemlji zarobljenog uma” (RABIC, Sarajevo, 2012., str.37- 45.), pod naslovom „Nizozemski Šešelj“ ili Wildersova “misija mržnje“. Dakako, bez izmjena, uz miimalne intervencije u zagradama.

___

“Nizozemski Šešelj“ ili Wildersova “misija mržnje“

___

Nizozemski političar Geert Wilders, lider ekstremno-desničarske Partije slobode (PVV), drži u strahu već godinama i Nizozemsku i Europsku uniju. U Nizozemskoj mu se, srećom, upravo sudi zbog verbalnog ponižavanja islama, što je dobro, ma koliko nije dobro što istodobno od njegova 24 poslanika ovisi hoće li uopće moći funkcionirati nova koaliciona vlada nizozemskih liberala i demokrščana. Do suđenja je došlo nakon velikog pritiska antirasističkog pokreta u Nizozemskoj koji je na na internet portale postavio stotine Wildersovih izjava kojima je godinama podsticao ksenofobiju i diskriminaciju u ovoj nekada najtolerantijoj zemlji zapadne Europe. U slučaju da bude osuđen Wilders bi mogao odsjedjeti u ćuzi najmanje godinu dana, što je manje vjerojatno, ili, pak, platiti adekvatnu novčanu kaznu. Važno bi bilo da uopće bude osuđen. (To se i dogodilo, ali uistinu je novčana kazna bila smiješno mala!) Wilders se, dakako, ne ćuti krivim, pa ide u kontranapad i izjavljuje kako su suci „skandalozno pristrasni“. Izjavio je, također, da neće povući nijednu izgovorenu riječ, ali da nije, navodno, rekao sve što mu se pripisuje. No, rekao, je, i upravo to želimo pokazati u nastavku ove priče o „nizozemskom Šešelju“.

Uostalom, njegove su ambicije velike, želi inficirati „govorom mržnje“ i „velike susjede“, poput SR Njemačke. Gostujući nedavno u Berlinu optužio je zvaničnu njemačku vlast da je podlegla islamizaciji i dozvolila islamu da se u ovoj zemlji osjeća kao kod kuće, što je dobrim dijelom i srećom i točno. Nijemci su mu odgovorili  i protestima na berlinskim ulicama i putem svojih zvaničnika. Primjerice, povodom Dana ujedinjenja, o3. listopada, odgovorio mu je indirektno i (tadašnji) njemački predsjednik Christian Wulf, umjereni političar demokratsko-kršćanskog  backgrounda, preciziravši: „Muslimani više nisu građani drugog reda“ i „islam je dio Njemačke“. Nije sve, dakako, idealno ni u Njemačkoj u odnosima između novopridošlica s islamskom kulturološkom pozadinom i „domorodaca“, ali nije ni tako crno kako se nerijetko prikazuje i u njemačkim i u našim medijima, ili kako bi to željeli vidjeti Wilders i njegova bratija (uključivo Erdogana i njegove). Tomu je, sigurni smo, umnogome doprinio i forum zvani Njemačka islamska konferencija, no to je zasebna tema…

I

Među mojim posljednjim tekstovima u ulozi dopisnika iz zapadne Europe za više balkanskih listova bila je i serija tekstova o Geertu Wildersu, na koje ću biti slobodan ovdje podsjetiti, bolje rečeno koristiti njihove dijelove kako bih ocrtao svu opskurnost ovog nizozemskog političara i istu takvu njegovu „misiju mržnje“. U članku, potpisanom 21. siječnja 2008. godine, kojeg sam naslovioJe li Kur’an inspiracija za netoleranciju, ubojstva i terorizam?“ pozabavio sam se pazadinama  tada upravo najavljenog Wildersova petnaestominutnog filma „Fitna“, od kojeg se već u najavi potresla do tada uzorita zemlja Nizozemska. Zbog Wildersova filma sazivale su se prije dvije i pol godine, naime, i krizne sjednice nizozemske vlade, uvedena je bila, čak, i neka vrsta pripravnosti ili izvanrednog stanja. A tadašnji nizozemski premijer Jan-Peter Balkenende je javno priznao kako Nizozemska strahuje «za javni red, sigurnost i za posljedice po nizozemsko gospodarstvo»…

Dakako, bilo je najjednostavnije zabraniti ovaj uvredljivi film  za islamske vjernike, ali sloboda mišljenja je u zapadnim zemljama rastezljiv pojam, idealan za zlorabljenja. Tako je uostalom bilo i s objavljivanjem  karikatura poslanika Muhameda u danskom listu «Jyllands Posten» nešto ranije, pri čemu se odmah mora reći kako su karikature Kurta Westergaarda umjetničko poigravanje s islamskim tabuima, dok Wildersov govor o islamu i nije nikad bio drugo do „govor mržnje“. Nizozemska javna televizija je, inače, odbila emitirati najavljeni Wildersov film, ali sjeme zla je bilo posijano, šteta je bila već počinjena. Wilders je već u najavama govorio da će se u svom filmu pocijepati Kur’an, jer je «inspiracija za netoleranciju, ubojstva i teror». Samo godinu dana ranije  je Geert Wilders u jednoj  javnoj diskusiji ustvrdio kako je «Kur’an fašistička knjiga, koja poziva na nasilje», kako je slična  knjizi «Mein Kampf» Adolfa Hitlera, pa je treba jednako tako i tretirati. Sada poriče upravo tu izjavu, jer bi mu i mogla „doći glave“. On je ovu je nevjerojatno grubu usporedbu varirao posljednjih godina više puta, dopunivši je eksplicitnim izjavama kako «islamizacija Nizozemske nalikuje  tsunamiju». Valja pri tomu priznati da su mu upravo takve izjave donijele dodatnu popularnost u besprizornim dijelovima nizozemskog društva, ali i izazvale valove antirasističkih protesta koji i jesu vrhunili aktualnim suđenjem u Amsterdamu. Uostalom, treba znati da među 16,3 milijuna Nizozemaca živi i 850.000 doseljenika-muslimana, pretežito iz zemalja Magreba i Turske…

Tada sam, između ostalog, napisao kako u «vođi» Geerta Wildersa njegovi privrženici vide  samo nastavljača onoga što su započeli brutalno ubijeni režiser Theo van Gogh i desnokstremistički političar Pim Fortuyn, obojica žrtve poimanja pravde fanatičnih islamista. Napisao sam, također, kako je malo tko odmah shvatio veličinu opasnosti koju fašisoidna pojava zvana Wilders i „šešeljizacija Nizozemske“ nosi sobom. Samo podsjećanja radi, Theo van Gogh je uboden nožem u grudi na amsterdamskim ulicama, i to u po bijela dana, od strane nekog  mladog Marokanca, zbog tog što je snimio film «Submission» po scenariju islamske kritičarke  Ayaan Hirsi Ali, a u kojem se govorilo o zlostavljanju žena u islamskom svijetu, dok su stihovi iz Kur’ana bili  ispisani na golom ženskom tijelu. Taj van Goghov film je, međutim,  bio i ostao skoro pa nevin u usporedbi s onim što je pripremio Geert Wilders putem svojih insceniranih nastupa i filma „Fitna“. Danas se smije sa žalošću konstatirati kako je nizozemsko društvo – poslije spomenutih ubojstava i Wildersove zlouporabe ovih tragedija – postalo netolerantnije, pa i nesimpatičnije u očima onima koji su ga sve do jučer uzimali kao paradigmu multietničke tolerancije. Od tada se, ustvari, u zapadnoj Europi i ne govori više s uvažavanjem o multietničnosti, jer ona, navodno, producira „paralelna društva“. Govori se radije o inter-kulti modelu koji bi podrazumijevao međusobno prožimanje i potisnuti multi-kulti koncept. U osnovi se radi, pak, o prisili ili podvrgavanju doseljenika pravilima useljeničkih društava i dominaciji tzv. vodeće ili dominantne kulture…  

II

U tekstu potpisanom 28. ožujka 2008. godine u Berlinu pisao sam kako je Svijetom obišla vijest da je 15. minutni sporni film o  islamu i Kur’anu pod nazivom „Fitna“ postavljen na internet portalu «Live Leak», sa sjedištem u Velikoj Britaniji, u nizozemskoj i engleskoj verziji. U jezivom i tendencioznom filmu «Fitna» – prepisujem što sam tada napisao –  napravljen je zapaljivi mix od scena napada radikalniih islamista, ubojstva nizozemskog režisera Thea van Gogha, kojega je zezanje sa islamskim svetinjama u kratkom filmu «Submission» koštalo glave (on se, inače, zezao i sa kršćanskim i židovskim svetinjama), čuju se i vide radikalne propovijedi islamističkih propovjednika koji zahtijevaju smrt Židovima, vidi se i jedna djevojčica koja Židove naziva svinjama i majmunima, čuju se i glasovi žrtava napada od «11.09», kratko pred smrt, vide se leševi i odsjecanje glave žrtvi negdje u Iraku. U filmu «Fitna» se koristi i jedna od 12  karikatura proroka Muhameda, objavljenih prvo u danskom listu  “Jyllands Posten”, i to baš ona s turbanom u obliku bombe na Muhamedovoj glavi, protivu čega je već protestirao danski karikaturista Westergaard, rekavši da je Wilders zlorabio njegov rad. Tendenciozno sastavljene slike su popraćene i izričitom uputom da se uzrok svog zla na ovom svijetu nalazi u Kur’anu, kojeg je Wilders tijekom proteklih mjeseci već više puta nazvao «fašističkom knjigom» i usporedio s «Mein Kampfom»…

Poruka filma „Fitna“ je, dakle, bila izravna i užasna, Wilders je direktno pozivao gledatelje da ne poštuju islam kao religiju, jer islam, navodno, ne poštuje njih, s obzirom da  «ova religija želi vladati i razoriti zapadnu civilizaciju». U Wildersovom  filmu se izrijekom kazalo: «Godine 1945. je u Europi pobijeđen nacional-socijalizam, 1989. je u Evropi pobijeđen komunizam, sada mora biti pobijeđena islamska ideologija».  Film završava  i bukvalno pozivom – «zaustavite islamizaciju, obranite našu slobodu»! U vezi s emitiranjem filma „Fitna“ Wilders je u više navrata ponavljao kako je ovaj film «posljednje upozorenje Zapadu» pred islamskom opasnošću i  da se u suštini «radi o tomu hoće li naša djeca naslijediti slobodu ili će se naša sloboda utopiti u multikultturalnu baruštinu»!?

U velikom tekstu „Sjeme zla je posijano“, opremljenim potpisom Berlin 01. travnja 2008. godine, pokušao sam iscrpnije progovoriti o Wildersovom filmu “Fitna” (riječ na arapskom jeziku, prema Dudenu,  znači i «neslaganje» i «raspra»). Kazao sam eksplicitno da je film prepun zlih poruka i užasnih slika, te da  se zbog tih slika i poruka može ovih 15 minuta mržnje učiniti nekomu i cijela vječnost. Kada se o svemu pošteno i u miru razmisli, podjednako bi objektivnom gledatelju mogli biti odvratni i manijaci koji definiraju filmom (islamistički «propovjednici mržnje», neki od njih hvale i Hitlera, ubojice od «11.09», atentatori iz Madrida, egzekutori smrti u Iraku i Afganistanu) i  oni poput Wildersa koji stoje iza ovog filma…

III

Wildersov  film se, inače, mogao na britanskom portalu www.liveleak.com  gledati  samo dan, pa je emitiranje bilo obustavljeno zbog masovnih prijetnji. Nedugo potom je sporni film „Fitna“ bio «ponovno online», a odgovorni s ovog portala su kazali da su se na ovaj korak odlučili nakon što s se poboljšale mjere zaštite njihovih suradnika. «Mi se ne damo staviti pod pritisak i cenzurirati materijal koji je legalan i odgovara našim pravilima», napisali su u izjavi za javnost na njihovom «sajtu». Zašto se «Live Leak» odlučio da ponovno postavi sporni film na svoj portal i nije, zapravo, više toliko važno, njega su i bez toga na drugim internet stranicama u međuvremenu odgledali milijuni ljudi?  Uostalom, kad se nešto jednom postavi na internet ono živi svojim životom, sviđalo se to nekomu ili ne.  Ali, i poslije ovog drugog postavljanja ostaje pitanje zašto se «LiveLeak.com» nije zapitao već ranije  kako to da  su prikazivanje ovog filma odbile sve europske i američke televizije, kao i svi ozbiljniji internet portali? Kako to da su se od zlorabe karikature poslanika Muhameda s turbanom u obliku bombe, kojom se manipulira i na početku i na kraju filma «Fitna», ogradili odmah i njen autor Kurt Westergaard  i danski list «Jyllandsposten», gdje je po prvi put objavljena?

Wildersov 15.minutni film je, dakle, nastavio živjeti vlastiti život i izvršavati svoju zlokobnu misiju, čije plodove „kusa“ danas cjelokupna zapadnoeuropska demokracija Toliko sam i tada mogao predvidjeti, pa sam kazao da je „sjeme zla  posijano, o posljedicama će se tek čuti“. Uostalom, podsjetit ću ovdje kako su o tendencioznom  ugrožavanju slobode mišljenja i religijskih  i drugih  sloboda tih dana, takorekući promptno progovorili brojni odgovorni ljudi i u zapadnom i u islamskom svijetu. Uostalom, nisu «islamistički manijaci» jedini tumači islamske svete knjige, u islamskom svijetu mora biti također vjerskih znanstvenika kakav je na Zapadu liberalni katolički teolog  dr. Hans Kueng koji i izrijekom tvrdi da se islam  ne dade tako olako  svesti samo na nasilje, u najmanju ruku ne više od drugih religija. Nesumnjivo, najpogubnije u Wildersvom filmu je bilo i ostalo bezizuzetno izjednačavanje Kur’ana i nasilja. Koliko je, pak, ta priča kompleksna svjedoči i studija pod imenom  «Bolni stihovi» grupe autora iz sve tri velike monoteističke religije, predstavljena u to vrijeme u Bruxellesu, u kojoj su kritički interpretirana  problematična mjesta i u Kur’anu  i u Tori i Bibliji. Njih ima, bježati  od te istine ne vodi ničemu, naravno.

I dok je priča o karikaturama uistinu povezana s pitanjem slobode izražavanja, ovo s Wildersovim jeftinim anti-islamskim filmom je posve druga stvar, napisao sam tada.  Srećom,  ovaj put  i europski i svjetski i islamski političari, ali i europski, nizozemski muslimani bez zadrške i  pravovremeno pozivaju na  smirenost, na razum, sabur rekli bi stariji ljudi u Bosni. «Film više govori o Wildersu nego o Kur’anu», ocijenio je mudro i razborito i profesor Maurits Berger s nizozemskog sveučilišta  Leiden. U tom sam tekstu kazao, također, kako je film Geert Wildersa «Fitna» tendenciozno napravljen da zaplaši ljude. U toj su funkciji i brojevi koji se vrte u filmu, počev od 54 muslimana u Nizozemskoj u 1909.  i 944.000 u 2004. godini, kao i slični brojevi porasta u cijeloj Z. Europi, u kojoj živi danas između 15 i 20 milijuna muslimana.

IV

Podsjetit ću iz aktualnog povoda i na jednu egzaktnu i izuzetno vrijednu studiju Svjetskog gospodarskog foruma (World Economic Forum), onu upravo o odnosu islama i zapadnog svijeta koja je kod nas više-manje ignorirana. Kao koordinator studije potpisao  se  John DeGioia, predsjednik Georgetown univerziteta u Washingtonu, a među  njenim autorima su princeza Lolowah, kćerka bivšeg saudijskog kralja Faisala, izraelska ministrica vanjskih poslova Zipi Livni i norveški princ Haakon. Anketni dio istraživanja je proveo čuveni Gallup, koji je propitao i  muslimane i nemuslimane o međusobnim odnosima u čak  dvadeset i jednoj zemlji u svjetu. Važnu analizu o tomu kako novine, časopisi i televizija izvještavaju o kulturi «onih drugih» uradio je švicarski institut  «Media Tenor». Glavni nalaz studije  je zabrinjavajući, pa ako se i  znao unaprijed.

Jazovi između islama i Zapada su sve dublji, piše u studiji Klaus Schwab, osnivač i predsjednik Svjetskog gospodarskog foruma, a optimizam je relativno mali. Na kompliciranoj  skali od 1 do 100  prosječna optimistička vrijednost u anketiranim zemljama je tek 37. Samo u dvije anketirane zemlje većina misli da se napreduje u odnosima između islama i Zapada, i to  baš u Pakistanu i Bangladešu.  Egzaktni brojevi  studije ulijevaju, zapravo,  strah. A strah je i najneočekivaniji rezultat WEF-studije, strah od međusobnih dodira dviju bliskih vjera i tzv. abrahamskih kultura, kako bi to lijepo  rekao dr Hans Kueng. Šokantno je, zapravo, što ubjedljiva  većina u svim anketiranim europskim zemljama osjeća prijetnjom «pojačanu interakciju između Zapada i islamskog svijeta», takvih je, čak,  79% u Danskoj, 68% u Španjolskoj,  te po 67% u Italiji i Nizozemskoj. Pretpostavka, pak, da bi se slično tako morali osjećati i Izraelci i Amerikanci pokazala se pogrešnom. Oko 70% Amerikanaca i 56% Izraelaca  smatraju interakciju dobrom. Za razliku od njih dvoje,  i većina anketiranih  u Egiptu, na palestinskim teritorijama, u Turskoj i Iranu je  jednako strašljiva kao i Europljani.

Ali,  otkuda uopće  potječu  strahovi od «dodira kultura» i to baš kod Europljana, pitaju se autori WEF-studije, pa sugeriraju da  bi se korijeni, i to  «rastućih strahova» morali tražiti u osjećaju «ugroženosti europskog kulturnog identiteta», i to uslijed  pojačanog doseljavanja baš iz islamskih zemalja. Ali, time nije kraj  ove rošomonske priče, i muslimani se pojačano tuže kako Zapad ne respektira islamski svijet. Tako misli ubjedljiva većina u Palestini (84%) i Egiptu (80%), te njih nešto manje u Iranu. Ali, šta je s respektom muslimana prema Zapadu. Oni, s izuzetkom Turaka, smatraju da poštuju zapadni svijet, dok  Zapadnjaci uopće ne dijele ovaj utisak. Čak 82% Amerikanaca,  kao i velika europska većina, ali i 73%  Izraelaca  osjeća se nepoštovanim od strane muslimana. Objašnjenje  ovih proutječnih poimanja jednih i drugih svodi se u WEF-studiji na dramatično sniženje ugleda američke vanjske politike posljednjih godina, kao i na sve izraženije  odbijanje zapadnih vrijednosnih kanona u islamskom svijetu. Ilustracije radi, čak 71% Saudijaca povezuje riječ «bezobzirno» sa SAD, a samo njih 3% s Francuzima, govori WEF-studija.

Glavnu krivicu za ovakvo loše međusobno  poimanje jednih i drugih snose posrednici predstava, dakle mediji. Jedna od centralnih spoznaja WEF- studije glasi: «Mediji iz islamskih zemalja izvještavaju negativno o pojedincima i grupama koji pripadaju kršćanstvu, židovstvu ili neislamskim zemljama», a to važi, nažalost, i obratno, pa ako i u manjoj mjeri. Najveće razlike u izvještavanju u  ova dva dijela svijeta se vide u člancima o političkim organizacijama kao što je libanonski Hisbollah  i o ličnostima kao što su iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad, ili bivši britanski premijer Tony Blair. Dok je, primjerice,  u islamskom svijetu samo 6% negativnih izvještaja o Hisbollahu, u zapadnim medijima ih je 22%; u iranskim medijima se Ahmadinedžad uzdiže u nebesa, a u zapadnim ga se sotonizira; u «slučaju Blair» je, pak, interesantno da se  o njemu znaju složiti i jednostrani iranski i britanski listovi. U svakom slučaju  Blairov image je lošiji nego Osame bin Ladena, kazalo se u WEF-studiji. Najiscrpnije se u WEF studiji govorilo o tadašnjem američkom predsjedniku Bushu, pri čemu se uočava da su zapadni mediji nastojali biti neutralni, ali im se omaklo i 11,9% negativnih statements, dok je u medijima islamskih zemalja 27%  napisa o Bushu negativno. Inače, WEF-studija svjedoči da se najumjerenije o Bushu izvještavalo osim u SAD upravo u srcu islamskog svijeta, u  Saudijskoj Arabiji. Takvih je kurioziteta prepuna ova studija. Njeni autori zaključuju i sami  kako su odnosi islama i Zapada prepuni proturječnosti, koje oneomogućuju točnije  prognosticiranje kako će se  te proturječnosti odraziti u budućnosti na zajednički život muslimana i ne-muslimana…

V

Vrlo mi je drago, što sam prije dvije i pol godine  i povodom filma „Fitna“ napisao da se u Wildersovom slučaju  de facto radi „o neo-nacističkom fanatiku, sličnom onom kakav je i onaj s Balkana, sada u zatvoru u Schevenigenu, Wildersov komšija, takorekuć. Dobro je, zaključio sam, što  politički establishment u Nizozemskoj  post festum osuđuje  paušaliziranje islama i Kurana, ali je šteta, zapravo, što nema petlje da poduzme protivu «nizozemskog Šešelja» pravne mjere u pravnoj državi.  Jer, pod izlikom da bi to bio «prijestup protivu slobode mišljenja» i ne čini se ono što bi se u pravnoj državi moralo činiti. Argument za takvo što bi mogao biti da se u  filmu «Fitna» u biti i radi  o zlorabljivanju  slobode mišljenja,  de facto ugrozi ljepote suživota u 16.milijunskom nizozemskom društvu, u kojemu mora da ima mjesta i za njegovih milijun muslimana. A radi se i o zaraznoj ugrozi (su)života i drugdje, ako se nešto i na vrijeme ne bude poduzimalo protivu balkanskih i nizozemskih «šešelja»!

Uostalom, kao i onih  «propovjednika mržnje» u islamskom svijetu, koje Wilders nije izmislio, nažalost, te onih u zapadnom, koje nije ni pomenuo, jer je i sam  jedan od njih. Upravo od ovih se činjenica ne smije skrivati glava u pijesak, pogotovu što  se «propovjednika mržnje» namnožilo baš u regionu bivše SFRJ, a nerijetko su  okićeni visokim svjetovnim i/ili vjerskim titulama. Najgore od svega je, pak, što se na njihov govor sviklo i naviklo, pa ih se i ne zove kako zaslužuju. Wildersov film bi mogao potaknuti i razmišljanja u tom pravcu, ma koliko mu to nije bila namjera. E, tomu  nemam što dodati ni danas…

Berin, 07. listopada 2010.  / Mostar, 15. ožujka 2017. godine