Ima li za socijaldemokraciju u BiH života poslije smrti?

Ima li za socijaldemokraciju u BiH života poslije smrti?

(autorizirana verzija)

 

 ___

 

Dnevnik.ba

(29.06.2016.)


 

Povodom svečane akademije u Sarajevu kojom je obilježeno 107 godina socijaldemokracije u Bosni i Hercegovini

 

___

 

SDP BiH danas će, u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, održati Svečanu akademiju povodom 107 godina socijaldemokracije u BiH. Tim povodom, za Dnevnik.ba, proslavu i Svečanu akademiju, komentiraju Sanja Vlaisavljević, direktorica sarajevskog Centra za kulturu dijaloga, Mile Lasić, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i Milan Sitarski, član stručnog tima Instituta za društveno politička istraživanja u Mostaru …

 

 ___

 

SDP BiH danas će, u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, održati Svečanu akademiju povodom 107 godina socijaldemokracije u BiH.

U priopćenju navode:

Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine ove godine navršava 107 godina kontinuiranog rada i djelovanja. Tim povodom SDP BiH organizuje Svečanu akademiju koja će se održati 29. juna 2016. godine u Bosanskom kulturnom centru u Sarajevu, sa početkom u 18:00 sati.


Dug je put koji su socijaldemokrati prešli, od osnivačkog kongresa i prvih borbi za radnička prava, preko organizovanja otpora fašističkom okupatoru, predvođenja zemlje u vremenima najintenzivnijeg razvoja, učešća u odbrani države, do današnje borbe protiv nacionalizma, podjela i tranzicijske korumpirane vlasti.


Nadam se da ćete naći vremena da nam se pridružite u proslavi rođendana Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine i obilježavanju 107 godina socijaldemokratije u našoj zemlji. Prisjetimo se zajedno najsvjetlijih trenutaka naše prošlosti, najtežih borbi, najdražih uspjeha, najboljih drugarica i drugova. Spremimo se zajedno za nova iskušenja i nove pobjede koje su pred nama.

Tim povodom za Dnevnik.ba, proslavu i Svečanu akademiju povodom 107 godina socijaldemokracije u BiH prokomentirali su Sanja Vlaisavljević, direktorica Centra za kulturu dijaloga u Sarajevu, Mile Lasić, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru i Milan Sitarski, član stručnog tima Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI) u Mostaru.

___

Sanja Vlaisavljević

za Dnevnik.ba navodi:

Socijaldemokracija ne postoji u BiH. Već odavno, sa vladavinom Zlatka Lagumdžije, ta ideja je nestala. Onog trenutka kada je SDP pretvoren u Lagumdžijin politički poligon sa svebošnjačkom elitom, tada je nestala ideja o jednoj građanskoj partiji. Već odavno je to partija koja spada u skupinu koju rado nazivam građansko nacionalističkim. Dovoljno je i danas vidjeti da je predsjednik partije Bošnjak, članovi najužeg rukovodstva mahom Bošnjaci. Niti jedan član najužeg rukovodstva nije iz RS. Dakle, riječ je o jednoj sasvim probošnjačkoj partiji koja samo svojim nazivom ne djeluje tako. Stoga, slaviti obljetnicu postojanja socijaldemokracije u BiH je groteskno jer takva partija ne postoji u ovoj državi.

___

Mile Lasić, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru,

dijeli slično mišljenje:

 

“Adio proleterijatu” naslov je čuvene knjižice Andre Gorza iz 80.tih godina prošlog stoljeća. U međuvremenu – poslije neoliberalne  izvedbe globalizacije u funkciji korporativnog kapitalizma, doista proletarijat jedva da i postoji, ali postoji zbog toga itekako “prekarijat” – skupina očajnika u svim zemljama svijeta, posebice u tranzicijskim zemljama, zemljama s povijesnih margina. S tim je povezano, dakako, i  lagano umiranje socijaldemokratskih stranaka u mnogim zemljama, pa i same ideje socijaldemokracije,  mada je jedna od najplemenitijih političkih ideja u ljudskoj povijesti.

“Mein Herz schlaegt links”, čuveni je slogan-naslovnica autobiografskog spisa Oskara Lafontainea, bivšeg predsjednika SPD-a, njemačke socijaldemokratske stranke, osnovane prije više od 150 godina (1863.). Njegovu novu stranku “Die Linke”  nitko ozbiljan ne smatra reformskom snagom, nego populističkom i klijentelističkom, pa je vjerojatno upravo ona i orijentir našim lažnim socijaldemokratama, uhljebljenim “ljevičarima” i političkim nasilnicima velikog formata.  Socijaldemokracija je, međutim,  u biti reformska ideja, pa ukoliko to njezini protagonisti ne razumiju mogu misliti o sebi što žele, ali i nisu više socijaldemokracija. Čim  nisu kozmopolitska stranka koja poštuje sve identitete, pa skrbi i za individualna  ljudska prava i prava kolektiviteta, uključivo da instrumentalizira  pravnu državu u zaštitu svih četiriju generacija ljudskih prava, više i nisu socijaldemokracija, nego njezino izvitoperenje.

Naši me  tobožnji  socijaldemokrati u nekoliko izvedbi u Federaciji i RS-u podsjećaju, dakle,  ne na SPD, nego na “Die Linke”, jer su kao i potonji svojevrsni stručnjaci za mlaćenje prazne slame, za preraspodjelu društvenog dobra, za žestoku klijentelističku utakmicu sa svojim tobožnjim političkim protivnicima – etnonacionalistima. Uostalom, krajnje je vrijeme postaviti pitanje jesu li SDP BiH (i njegove derivacije “Demokratska fronta” i “Građanska stranka”) dominantno bošnjačke stranke, koje se ne trude uopće da imaju svoje duboko usađene podružnice i među Hrvatima i Srbima,  u skoro jednakoj mjeri kako je SNSD srpska stranka, koja se i ne brine za tamo neke druge i treće. Nazočnost u predsjedništvima stranaka, ili u njihovim odborima uglednih ljudi drugih nacionalnosti ne mijenja u biti ništa na stvari, tek je šminka za političku mimikriju velikog formata.

Imam još par prijatelja među znanstvenicima-socijaldemokratama koji smatraju da socijaldemokracija u BiH još nije umrla, pa su me takvi nedavno zvali, čak, da se uključim u SDP-ov odbor za znanost, ali sam odbio, što su mi zamjerili.

Njihovu privrženost poštujem, ali moje je čvrsto uvjerenje da u demokraturskim prilikama u BiH možete biti samo neorganizirani socijaldemokrata-kozmopolita, kako se ne bi dali potčiniti nesuvislim, jeftinim govorima lažnih prvaka multikulturalizma, prvoborcima protivu tzv. etničkog principa u BiH, te time neznalicama velikog formata, upravo u vrhovima SDP BiH.

Uostalom, ne želim sudjelovati ni na koji način u re-animaciji ne-reformiranog mrtvaca s ne-procesuiranim “ubojicama” velike i plemenite socijaldemokratske ideje, koji su otjerali iz svojih redova sve što je bilo čestito i kompetentno, maltene.

Što raditi u ovakvim strankama sve dok su potpuno nesvjesne vlastite odgovornosti za počinjeni c r i m e n prema plemenitoj socijaldemokratskoj ideji???

Mogao bih – umjesto čestitke povodom 107. obljetnice začetaka socijaldemokracije u BiH – jedino poželjeti samoukidanje svih lažno-socijaldemokratskih i lažno-ljevih stranaka u BiH, ili zamoliti za njihovo žurno isključenje iz međunarodnih asocijacija.

Iako bi, vjerojatno, bilo smislenije predložiti osnivanje nanovo političkih stranaka kozmopolitiskih ambicija, koje će činiti čestiti mladi ljudi sviju bh. nacija, koji imaju i njeguju svijest o potrebi uvažavanja svih identiteta i kozmopolitizaciji identiteta i ambijenata i u BiH i u okruženju. Dakako, i biti u stanju krovno se udružiti u lijevi politički, reformski centar proeuropskih socijaldemokratskih boja …

Pa šta bude, jer biti gore ne može …

___

Milan Sitarski,

član stručnog tima IDPI-ja, prokomentirao je navode iz službenog SDP-ovog priopćenja vezanih za obranu države:

Posebno su zanimljive formulacije iz poziva na jubilej djelovanja socijaldemokracije u BiH koje se odnose na ulogu socijaldemokrata u obrani države, ali i prije toga, u predvođenju zemlje u vremenima najintenzivnijeg razvoja. Pretpostavljam da pod obranom zemlje organizatori podrazumijevaju posljednji rat, posebice ulogu Armije BiH u njemu, ali bi se pri tomu morala uzeti u obzir i činjenica da je u postrojbama HVO-a i VRS-a također bio značajan broj ljudi socijaldemokratskog političkog opredjeljenja. S druge strane je potpuno nejasno referiranje na period najintenzivnijeg razvoja, uz pretpostavku da se misli na period u kome je SR BiH bila federalna jedinica komunističke Jugoslavije, jer u tom periodu bilo koji građanin koji bi se javno izjasnio kao socijaldemokrat ne samo da ne bi mogao obnašati neku rukovodeću dužnost, već ne bi mogao ostati niti na slobodi.

Mostar, 29. lipnja 2016. godine