Vrijeme je da i Mostar bude tretiran u BiH kao normalan grad

Lektorirani prvomajski intervju za TV1

(01.05.2016.)

___

Vrijeme je da i Mostar

bude u BiH tretiran kao normalan grad

___

Gost Dnevnika TV1: Mile Lasić

(Voditeljica: Armina Sadiković)

 

__

 

TV1: Dugo Vas nije bilo u medijima. Zbog čega?

LASIĆ: Poslije izbora 2014. godine skoro sam se u potpunosti povukao. Izlete sam napravio tek tu i tamo (povodom Papina posjeta, podnošenja aplikacije…), nekako sam se zasitio, a i stekao osjećaj da sam uzaludno govorio.

Nekako mi je to bilo logično, ali ispostavilo se da ne mogu posve prekinuti, primjerice kada Vi zovnete, kada zove ova kuća, koja je  – u jednoj situaciji kada su se javni servisi u BiH sunovratili u stranačke propagandne mašine – igrala ulogu javnog servisa, barem u mome razumijevanju.

TV1: Nedavno su Vlada FBIH i Vijeće ministara napunili godinu dana mandata, Vlada RS nešto prije. Vidite li Vi pomak na bilo kojem polju?

LASIĆ: Svakako da je riječ o povijesnom momentu kada bilo koja zemlja službeno preda aplikacija za članstvo u EU. Riječ je ako niočemu drugome o tomu da se sada vozi u pravom pravcu. Ali, ne vidim, zapravo, nikakvih velikih rezultata, ne vidim ozbiljne politike, nego politike rastrošnosti.

Uostalom spomenut ću dva, zapravo tri porazna podatka: prvi je da je službena nezaposlenost narasla na 49,2 posto; drugi je zaduženje od milijardu i 50 miliona, ali u potrošnju a ne za razvoj; a treći podatak je također zvaničan i govori da se iz BIH odselilo u prošloj godini preko 80 tisuća ljudi, pri čemu nije riječ samo o Hrvatima kako se to obično spekulira.

TV1: Vi ste profesor EU integracije. Kako gledate na put BIH ka EU?

LASIĆ: Upravo iza sebe imam gostovanje na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu gdje su me kolege primile sa uvažavanjem i gdje sam govorio pred studentima – polaznicima master studija o tome kako, zaista, ostajem pri tomu da ne mogu prihvatiti uobičajenu retoriku o tobožnjem novom pristupu EU, pa i dalje govorim o pojačanoj medijaciji prema bolesniku zvanom BiH.

Uostalom, BiH se tek uz pojačane mjere i intervencije izvana usmjerila na pravi put i na tome putu jedva se uspjeva pomaknuti iz desetogodišnjeg stajanja u mjestu. Ja sam, dakle, vrlo skeptičan, ali i cijenim to što smo se zaputili tamo kuda treba, jer u tome ambijentu bi mogli riješiti i naša nacionalna i državna pitanja.

TV1: Kako ocjenjujete odnose političkih stranaka u zemlji?

LASIĆ: Govorio sam već ranije da je bilo posve pogrešno osloniti se na Demokratsku frontu, jer je nereformirana, tek tobožnja ljevica (o SDP BiH mislim još gore, naravno), nesposobna za koaliranje i gradnju konsenzualnih politika koje su ovoj zemlji potrebne.

Mislim da je vrlo važan moment bio što je konačno uključen u vlast i SBB kao prirodni koalicioni partner SDA i HDZ BiH, pri čemu moram priznati da ništa više ne razumijem nakon što je došlo do Radončićeva  hapšenja: ni motive koji su tome vodili, ni sadašnje koalicijske odnose. Kako je moguće da se jedna tako važna osoba za funkcioniranje vlasti drži u zatvoru na način na koji se drži?

TV1: S druge strane Milorad Dodik kaže, ako opozicije uspije da skupi 40. hiljada ljudi da će podnijeti ostavku. Je li zaočekivati takav scenarij?

DODIK: Tko povjeruje da će Dodik podnijeti ostavku taj je stvarno naivan, daleko naivniji i od mene. Dodik je to lijepo formulirao, on zna biti zanimljiv i šarmantan, čak, ali kada je riječ o politici on je jedan veliki makijavelist. On tim riječima poručuje oporbi u RS-u da su mali i da o ostavci nema govora.

TV1: Kako komentirate neobjavljivanje rezultata popisa što je također jedan bitnih faktora kada je u pitanju EU put?

LASIĆ: Moramo znati da moramo strepiti za pozitivan “avi” (avis), to jest pozitivno mišljenje Europske komisije i odluku Vijeća EU o kredibilnoj aplikaciji, jer nismo prilagodili SSP zahtijevima koje EU postavlja glede klasične trgovine s EU (pregovori su u tijeku), jer nismo ozbiljno stavili u pogon, u život, nijednu reformu koja proističe iz Reformske agende, tog nametnutog  reformskog paketa.

Ali, ako i bude pozitivno ocjenjana naša aplikacija, u tome momentu bi bilo važno da imamo rezultate popisa. Bez zvaničnog popisa ne možemo ispuniti silu upitnika i odgovoriti na ogroman broj pitanja koja dolaze iz Bruxellesa i  koja se moraju stručno i pošteno odgovoriti temeljem popisa i drugih validnih izvora. Dakle, bez popisa stanovništva, zvaničnog i objavljenog, nismo u stanju ispuniti upitnik i kretati se u pravcu EU.

TV1: Mogu li lokalni izbori i retorika koja će ih pratiti poremetiti napredak BiH?

LASIĆ: Dužan sam prvo kazati, ili ponoviti po tisućiti put, kako mi živimo „demokraturu“ a ne demokraciju. Ovdje ne vladaju pravila razvijenih demokratskih sustava, nego se živi temeljom manipulacija i strahova od drugoga.

Lokalni izbori su posebna priča, tamo će pobijediti domaće hadžije, vješti manipulatori, oni koji su već na vlasti, ili s malim razlikama oni koji su u oporbi. Lokalni izbori i nisu toliko važni sa stanovišta strateških i geopolitičkih pitanja, ali su važni u smislu da se vidi da li se eventualno može pojaviti neka čestita oporba koja bi pokazala da je moguće drugačije upravljati i u demokraturskim uvijetima.

Godinama nagovaram moje studente da probaju sa strankom čestitih mladih ljudi, ali nitko nema petlje jer to znači zamjeriti se elitama koje to pamte i bilježe pa nećete sutra dobiti nikakvo zaposlenje. Jer, unutar sustava svakako i nema mjesta osim za stranačke poslušnike, tako da je situacija besperspektivna.

Ja ne očekujem ništa, mada bi volio da i Mostar konačno bude grad u kojem će biti održani lokalni izbori. Međutim, ni poslije toga Neretvom neće poteći med i mlijeko.

TV1: Kada ste već pomenuli Mostar, kako komentirate posljednja rješenja a dogovora još uvijek nema?

LASIĆ:  Nas koji živimo u Mostaru i živimo Mostar takav kakav jeste, kakav su stvorile politike vrijedne osude, no ostavimo ih po strani ovdje, jako nervira govor koji dolazi iz političkog Sarajeva i u kojem se samo Mostar vidi gradom slučajem.

Osobno cijelu zemlju vidim slučajem, jer se ne zna ophoditi sa svojim identitetima. Višenacionalna kakva jeste trpi političke nasilnike koji govore o prokletstvu etničkoga principa. Pitam se: zar može biti nešto grđe u višenacionalnoj zemlji nego negirati tako važne i čvrsto oformljene identitete (i to tobož u ime lijeve i građanske ideje)?

Zar ne bi bilo logično očekivati od svih političkih stranaka (i tobož lijevih i tobož desnih) razumijevanje kako je potrebno praviti političku zajednicu unutar svih teritorijalnih, administrativnih cijelina, kakve god bile, i to  tako da kosmopolitiziramo i vlastite identitete i ambijente?

Dakle, ja se prosto bojim da netko prosto neće da  Mostar postane normalan grad a BiH normalna zemlja. U svakom slučaju, Mostar više ne smije biti tretiran kroz ratnu dioptriju, iako on ima svoje mjesto i u Washingtonskom i Daytonskom sporazumu. Jer, vrijeme je da i Mostar bude tretiran kao normalan grad, kako  bismo u cijeloj zemlji dogovorena rješenja primijenili na pošten način temeljem onoga što smo započeli u Mostaru.

Zbog toga se, zaista, i mogu suglasiti – ne ulazeći u detalje – s inicijativom Centra za mir koji zagovara čistu konsocijaciju u Mostaru. Kao što je poznato,  ja se zalažem za nju i u Mostaru i u cijeloj zemlji. (Nije izbor u podijeljenim društvima između većinske demokracije i konsocijacije, nego između konsocijacije i nikakve demokracije. O tomu su govorili mudriji od mene, ali i ja već godinama posredujem tu veliku istinu kritikama tzv. javašluk konsocijacije, koju živimo, i zagovaranjem odgovorne konsocijacije, jer ona samo u toj formi i može postojati.)

TV1: Može li pitanje Mostara u tome smislu biti izdvojeno ili je dogovor šire rješenje?

LASIĆ: Iz ovog što sam ja rekao vidite da je pitanje Mostara dio širih ustavno-pravnih promjena koje su nužne. Za njih, pak, nema spremosti, što mogu posvjedočiti i kao bivši član Ekspertne skupine za ustavne promjene u Federaciji BiH. Mi smo, čak, napravili nacrte za radnu osnovu ustavnih promjena, ali su one  završile u ladicama Parlamenta FBiH i nitko ne želi da ih izvadi otamo.

Ja sam zbog toga i apelirao javno na novu američke veleposlanicu, premda nemam iluzije o američkoj vanjskoj politici, za ponovnu intervenciju „treće strane“, jer je takva intervencija u međunarodnim političkim odnosima i u međunarodnom pravu posve legitimna, posebice kada se radi o zamrznutom konfliktu, kao što je slučaj i u BiH. Dakle, Mostar treba promatrati u sklopu eventualnog šireg konstitucionalnog redizajna i Federacije i RS-a, cijele zemlje, na putu ka EU. Da li će do toga doći ja zaista ne znam.

TV1: Nedavno ste sa studentima Filozofskog fakulteta bili u posjeti Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Mostaru. Slušali ste trosatno predavanje đakona Branislava Rajkovića. Koji je bio povod i kakve ste zaključke izvukli iz svega toga?

LASIĆ: Najvažnije je što smo bili na licu mjesta – u ruševinama Sabornoga hrama koji se zida kao “Skadar na Bojani”, kojemu nedostaje još uvijek nekoliko milijuna da bi do 2019 bio obnovljen. Mostar bez obnovljenog Sabornog hrama, pak, nije pravi Mostar. Mi tamo idemo da bismo se kao kolegij obogatili. Imamo prijatelje i dolazimo godina. Tamo, pak, bivamo dočekani kao najrođeniji.

Jednako se tomu nadamo i 10. svibnja kada idemo obići, prvo, džamiju hadži Ali bega Lafe u Zahumu, obnovljenu džamiju u zapadnom dijelu grada, pa potom idemo i do samostana Svetog Petra i Pavla u Mostaru da vidimo šta to tamošnji gvardijan fra Iko Skoko zida. Srećom, to nije „Skadar na Bojani“, to ide malo brže, a riječ je o izgradnji Međunarodnog centra za dijalog, pučkoj kuhinji i studentskom domu.

Dakle, obilazimo sve bogomolje, kako bismo ih i na taj način sve učinili vlastitima, jer one to i jesu. Ja, doduše, ne idem ni u jednu bogomolju da bi se molio, ali ih poštujem i uvažavam kao sekularni intelektualac. Iz sekularnog kuta gledanja, naime, mi smo u obvezi uvažiti značaj religija za oformljene različite identitete  u BiH upravo putem visokih kultura, to jest vjerozakona, ali i razumjeti potencijalnu važnost religija za obnavljanje suživota nakon kataklizme koju smo proživjeli.

Kolegij „Interkulturalno razumijevanje“ kojeg izvodimo na Filozofskom fakultetu (za razliku od svih drugih sličnih u zemlji bez ikakvog sponzorstva) demonstrira složenu, obzirnu kulturu kojoj se samo možemo nadati u dogledno vrijeme u BiH.

TV1: Čini se da su međureligijski odnosi u Mostaru i Hercegovini jedan od bitnijih faktora stabilnosti, te da su odnosi vjerskih poglavara u Mostaru i više nego dobri. Koliko je to važno?

LASIĆ: Iznimno važno. Moram reći da sam od tih ljudi koji dobro znaju da sam sekularni intelektualac veoma uvažen, čak mislim i da pretjeruju.

Bio sam nedavno i u Trebinju na jednom simposionu zajedno s mostarskim muftijom Salemom Dedovićem, na respektabilnom skupu kojemu je domaćin bio  vladika Grigorije. U šali sam mu dobacio kako je “mini ekumena“ (moj izraz), koju on, ef. Salem i fra Iko, hvala Bogu, provode – iznimno važna. Na to je Vladika odgovorio da je “mini ekumena ponekad teža od one velike”. Oni se i u Mostaru i u Hercegovini susreću i s otporima u svojim zajednicama, ali unatoč tome grade mostove, susreću se. Pri čemu treba spomenuti da vladika Grigorije to isto radi i s dubrovačkim biskupom Matom Uzinićem, jer Vladikina eparhija pokriva i Hercegovinu i Primorje.

K tomu, riječ je o fenomenu da je možda i ponajbolja zajednica s vjerskog aspekta upravo pravoslavna zajednica, koju ja zovem i nevidljiva zajednica, u Mostaru. To mi je pomogao razumjeti moj prijatelj Branislav Rajković, rekavši da je pozicija pravoslavnih vjernika u Mostaru pozicija prvih kršćana, što ih tjera da religiju misle ozbiljno. Uostalom, pravoslavni je Uskrs, pa sretan Voskrs svima koji danas slave i od mene!

TV1: Kada bi davali dijagnozu stanja u zemlji, kakva ba bila?

LASIĆ: Nema nijednoga razloga za optimizam, ali moramo gajiti nadu da nas oni koji rade pojačanu medijaciju neće ostaviti na cjedilu. Sve moje nade u budućnost ove zemlje su, u biti,  usmjerene na budućnost BiH u okviru EU, unutar koje bi se konačno internacionaliziralo državno pitanje BiH ali i rješila naša nacionalna pitanja.

Tomu se nadam a nadu temeljim i na nekim razgovorima koje sam imao ovih dana, iz kojih  proizilazi da  EU ne odustaje od BiH, te da će unutar tzv. berlinskog ili briselskog procesa biti nastavljena pojačana medijacija prema BiH i to  na način da EU insistira na reformama, stimulira ili kažnjava političke aktere, te ih tako sili da rade i na unutarnjem i na umreženju bh. politika s politikama u regiji i u EU.

(Izvor: http://www.tv1.ba/vijesti/bosna-i-hercegovina/27619-gost-dnevnika-tv1-mile-lasic.html)

Vidjeti i video snimak:

https://www.youtube.com/watch?v=qxRwmaBQLII