Prof. dr. sc. Nerzuk Ćurak: Evropski san jednog Hercegovca!

Riječ prof. dr. sc. Nerzuka Ćurka na promociji studije „Europska unija: nastanak, strategijske nedoumice i integracijski dometi“ (Sarajevo Publishing, 2009.), na Sajmu knjiga i učila u Skenderiji, 24. travnja 2010. godine [1] 

Evropski san jednog Hercegovca!

 

Mile Lasić ovom obimnom i vrijednom knjigom svjedoči sebe i svjedočeći sebe svjedoči Evropsku Uniju. Ovom presmionom tvrdnjom želim podcrtati da je smisao Evropske Unije kao latentne nadnacionalne trajektorije i razumne međunacionalne kohabitacije visokog integracijskog nivoa – tolerancija i socijalna osjetljivost. Ako je EU projekat pred kojim jeste epoha trajanja, profit ne može biti određujući činilac njenog povijesnog širenja na cjelinu evropskog kontinenta, free market i neobuzdani neoliberalizam, taj trijumfalni izdajnik liberalizma kao ideje slobode, ne mogu biti markeri jednog novog doba u kojemu EU hoće da bude geopolitička replika Kantovske ideje republikanskog mira. A oni koji znaju autora ove knjige, ili koji su čitali i čitaju njegove tekstove, uglavnom objavljivane u progresivnijim listovima i portalima postjugoslovenske medijske galaksije, znaju da Mile Lasić jeste tolerancija koja s ponosom stanuje na lijevoj strani naše zajedničke historije. Ako ste zaboravili obazrivost, ako ste se navikli na izdajnički logos dejtonske države i društva pa ne primjećujete da je tik uz Vas neko Drugi, da ima Drugi, da on jeste i da ne može nestati iz Vaše društvenosti, ako ste ostali bez milosti, ako Vam je gušt na pravdi Boga izvrijeđati Drugoga, poništiti ga, pogaziti kao čistu suvišnost, onda, ako za  takve još ima nade, Mile Lasić je obavezna lektira. Kao malo kod koga, recimo ovom prilikom, da je takvo pisanje zaštitni znak neumornog Čede Kisića ili Ozrena Kebe kod srednje generacije, pažljiva kritika, mitleuropski etikecijsko-komunikacijski diskurs, elegantno neslaganje… to su prepoznatljivi kodovi Lasićeve duhovne agende. E sad neko to može, u svojoj uskosti, smatrati sebičnom identifikacijom, ali Lasić upravo hoće Evropu koja može, kao i on, otputovati u svoju mogućnost. U sebstvo koje je sposobno prekoračiti svoju nasilnu povijest, preći granice nacionalnog poimanja historije, zaustaviti nagovještaje mračnog novog vijeka; Lasić hoće sebstvo Evrope koje u svoj logos može uključiti i zapadni Balkan, a to znači i bosansku i hercegovačku i humsku zemlju; hoće ovaj vrsni politolog Evropu bez strategijskih nedoumica. Ali, kao odgovoran znanstvenik, on zna da između ideje i djela pada sjena, pa se odlučio ispitati porijeklo jedne veličanstvene ideje, ideje koja, možda i nije sa ovoga svijeta, jer ako se EU konstituira kao zbiljski zavičaj sviju nas, to više nije ideja ovoga svijeta nego divna realizacija neke više svrhe.

Lasićeva knjiga je znanstveno-personalna potraga za svetim Gralom koji se svijetu objavljuje kao Evropska Unija od Lisabona do Kijeva a možda i dalje, kako horizontalno, tako i vertikalno. Samo da nije Balkana, ili, budimo još precizniji u određivanju toposa izgubljenih mogućnosti, samo da nije nas koji niti znamo šta hoćemo, niti šta nećemo. Mi smo vremenska rupa koja usisava ono što valja i izbacuje one što ne valjaju da vladaju svijetom koji nije utemeljen ni u kakvoj zakonitosti. Mile Lasić svoju knjigu o Evropi započinje izvještajem iz vremenske rupe, on zna da ove frustrirane narode prostora valja prevesti u narode vremena, a to znači uvesti u Evropsku Uniju čija se ključna strategijska nedoumica riješava upravo odlukom o priključenju balkanskih zemalja univerzumu evropske civilizacije.

Lasićev pristup je riskantan ali opravdan: svoje znanstveno putovanje obalama evropskog Logosa i evropskog Erosa on započinje iz naše regije i nekako lagano, bez unutarnjih otpora, priključuje je projektu Evropa, uvjeren da je naše zajedničko, kolokvijalno i institucionalno sjećanje /bez ideoloških skrama/ pošten ulog u konstituciji jedne Evrope. Zato su i autori na koje se poziva, upravo oni koji u višestrukosti naših identiteta ne vide potrebu za mehaničkim, determinističkim razvlašćivanjem na jasne etničke dionice, nego slute tu višestrukost, smirenu u zemlji koja se zove Bosna i Hercegovina, kao naš prilog modernom evropskom identitetu. Ali tom identitetu još uvijek nedostaje „stvarna politička legitimacija“. Ono što imamo je još uvijek samo tehnokratska legitimacija skupine birokrata iz Brisela. Ali, to uz sve kritike nije za odbaciti. U drugom dijelu knjige kolega Lasić upravo kroz objektivno nužan pozitivističko-funkcionalistički pristup prikazuje proces institucionalnog nastanka i funcioniranja EU od njenih začetaka u svijetu poslije Drugog svjetskog rata pa do Lisabonskog ugovora kao konsenzualne nade da je jedna Evropa ipak moguća. Čak i ovaj dio knjige, iako obrađuje najdosadniju materiju za lepršavog politologa – evropski institucionalizam, odnosno politiku kroz pravo, Lasić uspijeva učiniti zanimljivim i, unutar reguliranog politološkog diskursa, odgovorno nas provesti kroz građevinu eurounijskog tehnobirokratskog mastodonta, koji je malo gdje pao na ispitu kao u BiH, gdje je tresnuo logikom imperije a djeluje logikom sinje kukavice.

Zbog važnosti balkanskog privođenja u Evropsku Uniju, autor je značajan dio knjige posvetio zapadnom Balkanu, a posebno Bosni i Hercegovini, čiju je dualnu poziciju između autonomnog sopstva i međunarodnog intervencionizma lucidno detektirao, koristeći se u izobilju i s pravom, izvrsnim uvidima meni iznimno dragog njemačkog sociologa Bode Webera, sjajnog poznavatelja naših mučnih postkonfliktnih memorija.

U posljednjem poglavlju prije zaključnih razmatranja, u jednom, rekao bih, futurističkom prosedeu, Lasić motri Evropsku Uniju u uvjetima globalizacije tražeći odgovor da li je upravo EU uspješan odgovor na globalizaciju. Taj odgovor ostaje otvoren, iako u multipolarnom svijetu, EU ima šansu da se nametne kao relevantan geopolitički, geoekonomski i geokulturni subjekt. Ta šansa u velikoj mjeri ovisi od toga da li je Evropa sposobna izaći iz historije. Evropa je svijetu i donijela ideju historije i samo napuštanjem te ideje može postati velika sila u budućnosti. To je moj tek oblikujući, naivan stav koji je isprovociran i dijalogom sa ovom vrijednom komprehenzivnom knjigom u kojoj Lasić iznosi i neke zabrinjavajuće analize analitičara američke Centralne obavještajne agencije, no to vam neću otkrivati nego sami potražite u knjizi.

U završnoj ocjeni, referirajući se i na zaključnu bilancu samog autora, sklon sam uvjerenju da je knjiga  Evropska Unija: Nastanak, strategijske nedoumice i integracijski dometi rezultat znatiželjnog uma. Lasićeva radoznalost rezultirala je knjigom koja nam je bliska, koja nas poziva da budemo, ne samo nijemi posmatrači evropske povijesti, nego i njeni kreatori, koliko se to može iz autsajderskih polja povijesti. Zemlje kao što je Bosna i Hercegovina upućene su svojom pluralnošću, s jedne strane i institucionalnom zapuštenošću s druge strane, na dugo putovanje ka Briselu. To putovanje je zahtijevno i teško, možda se nikada neće ni završiti, ali čak je i asimptotsko približavanje kapijama Brisela poduhvat vrijedan činjenja, čak i uzaludnog činjenja, ako prevlada strah na Zapadu i Europljani zaustave barbare. Ali ne mogu nas zaustaviti, jer ideja konvergencije, kako svjedoči i ova knjiga, jača je od ideje divergencije. Zar o tome ne svjedoči i nepobitna činjenica da je u Europskoj Uniji danas puno više zemalja nego što ih je bilo krajem devedesetih godina prošlog stoljeća. Neće se valjda Lasiću, kroz ovu perifernu zemlju povući granica novog limesa!

Sarajevo, 24. travnja 2010. godine

 __________________

[1] U najavi promocije na Sajmu je kazano kako je knjiga docenta dr. Mile Lasića „Europska unija: nastanak, strategijske nedoumice i integracijski dometi” (Sarajevo Publishing, Sarajevo 2009., str. 468) plod višedecenijskog istraživanja politekonomskih i kulturoloških procesa unutar ove europske integracije i pokazuje – vjerojatno najpotpunije do sada na južnoslavenskim prostorima – da je Europska unija povijesni novum i nešto između nadnacionalne i međudržavne forme organiziranja suverenih država. O knjizi  su osim dr. Ćurka, i autora,  na  “Sajmu knjiga i učila” govorili i ugledni bh. intelektualci i vrsni stručnjaci kako za bosansko-hercegovačke tako i za europske teme: tadašnji dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, profesor dr. Mirko Pejanović, te tadašnji prodekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu, prof. dr. Dubravko Lovrenović.