Akademik Mirko Pejanović i prof. dr. sc. Milan Vego: Recenzija rukopisa “Uvod u znanost o politici”

RECENZIJA
rukopisa publikacije „Uvod u znanost o politici“

Znanstveni i društveni angažman prof. dr. sc. Mile Lasića u prethodnim desetljećima učinio ga je prepoznatljivim u regiji jugoistoka Europe po nastojanju da u javni prostor uvede europske teme i europeizirane narative. Po dolasku na Sveučilište u Mostaru, prije šest godina, snažno se založio za utemeljenje mini europskog studija na Odjelu politologije, što je srećom naišlo na razumijevanje Uprave Filozofskog fakulteta i kolega profesora. Dolazak na Sveučilište u Mostaru, poslije 35 godina izbivanja iz zavičaja, bila je svojevrsna prijelomnica u životu i radu prof. Lasića. O tome, zapravo, svjedoči njegov pregalački pedagoški, znanstveni i publicistički rad, te posve konkretno njegovih 13 knjiga i 68 znanstvenih priloga u zbornicima i časopisima, od kojih su 24 prilozi s međunarodnih konferencija. Tomu treba dodati i stotine kolumni ili drugih publicističkih ekskursa u magazinima, listovima, na radio postajama i televizijama, ili na portalima u BiH i u regiji jugoistoka Europe, te brojni drugi javni angažmani, uključivo sudjelovanje u radu Ekspertnog tima za pripremu promjena Ustava Federacije BiH.

O Lasićevom znanstvenom, stručnom ili publicističkom radu nema ravnodušja ni među njegovim poštovateljima, ni onima koji se ne slažu s njegovim teorijama, primjerice višerazinskog upravljanja i transnacionalnih pulsacija i socijalizacija, višestrukih identiteta, ili pak hipotezama o idealnoj konsocijacijskoj situaciji, plurimorfnom i višenacionalnom karakteru BiH, da ne govorimo o inovativnim sintagmama poput demokrature i javašluk konsocijacije. Dakako, u proeuropski orijentiranim krugovima se njegova zalaganja za kompleksnijim razumijevanjem i kompleksnijim metodama upravljanja razlikama u BiH itekako cijene. Zapravo se među politolozima u BiH i u okruženju cijeni Lasićev sveukupni znanstveni i stručni angažman na europeiziranju javnih politika, koji se promatra kao dobitak i za domaću regionalnu akademsku i kulturološku scenu.

* * *

Bilo je za očekivati da će prof. dr. sc. Mile Lasić doraditi svoj prvi rider ili hrestomatiju, koju je po dolasku na Filozofski fakultet, 2009. godine, priredio za internu uporabu na kolegiju Uvod u političku teoriju II, na koji je biran za predmetnog nastavnika, te da će je, poslije svih stečenih profesorskih iskustava, pretvoriti u još ozbiljniju publikaciju. Tako razumijemo njegovu nakanu da u proljeće 2015. godine studentima i javnosti ponudi treće, izmijenjeno izdanje „Uvoda u znanost o politici“.

I u predloženom rukopisu od 316 stranica se prof. Mile Lasić potvrdio kao kompetentan autor, reinterpretator ili izbornik iz klasičnih politoloških studija kratkih tekstova drugih autora. Uzevši u cijelosti, Lasićev autorski rukopis i tekstovi po njegovom izboru govore ne samo kako je mukotrpno stasala znanost o politici u središnju društvenu znanost o političkom, nego su i predložak za promišljanje temeljnih pitanja politologije i brojnih (post)modernih političkih, politoloških (i kulturoloških) fenomena suvremenog svijeta. Izravno se studentima daju osnove znanosti o politici i nagovještava što ih očekuje tijekom njihova petogodišnjeg studija politologije.

U složenom svijetu politoloških ideja, politoloških pristupa i teorija, kao i političkih praksi…, otkriva autor izravno motive za objavljivanje ove publikacije, …moraju se na svakom ozbiljnom studiju politologije barem u rudimentarnim formama stalno iznova propitivati: povijest discipline, njezina specifičnost u odnosu na ostale društvene znanosti, kao i struktura studija, pristupi i teorije, metode i metodologije, te one teme i procesi koje je nametnulo vrijeme, počevši od pitanja ljudskih prava do transnacionalnih pulsacija i integracija. Utoliko se u ovomu trećem izdanju radi manjim dijelom o istomu, kao i u prethodna dva, jer su daleko zastupljenije i moje vlastite re-interpretacije kompleksnog svijeta politologije i politike, nego ranije… Sadržaji rukopisa u cijelosti opravdavaju ovu namjeru. Iz rukopisa se, također, bez napora iščitava zašto se autor odlučio osloniti najvećim dijelom na vlastite tekstove i prijevode, ali nije htio odustati od priloga uglednih politologa i sociologa, političkih filozofa i povjesničara, pa i ponekih političara kao što je bivši njemački kancelar Helmut Schmidt, ili bivši predsjednik Republike Hrvatske prof. dr. sc. Ivo Josipović.

Pažljivo prateći strukturu rukopisa uočava se da se ponuđenim sadržajima slijedi ili nagovještava struktura studija politologije, kakva je u osnovi preporučena već 1948/1950. godine UNESCO-vom politološkom paradigmom. Otuda i jesu sadržaji u ovom rukopisu posloženi kako su posloženi, počevši od Milardovićevih razmišljanja o povijesti politologije, u prvom dijelu, preko Lasićevih interpretacija politologije kao središnje znanosti o političkomu, ili razapetosti politologije između teorije i politike. Potom slijedi važni drugi dio Politološki pristupi i političke teorije, u kojemu se autor rukopisa skoro u potpunosti oslonio na (re)interpretacije autora poput Davida Marscha, Gerry Stokera, Klausa von Beymea, Davora Rodina, Hansa Georga Gadamera i Jürgena Habermasa. Potom slijede dijelovi rukopisa u kojima se kolega Lasić vlastitim, već objavljenim tekstovima u knjigama i časopisima, bavi temeljnim problemima društvenih znanosti i mogućnostima konstitucionalnog re-dizajna u BiH. I u sljedeća tri dijela se slijedi UNESCO-va politološka paradigmu kada autor poduzima politološke re-interpretacije, počevši od Barucha de Spinoze, do Karla Marxa ili Rheinharda Marxa, ili putem vlastitih prijevoda nudi političko-filozofske studije poput eseja Edwarda Wadie Saida O sukobu definicija, ili obzirnog govora o islamu Hansa Künga, odnosno nenadmašnog razumijevanja etike i politike Helmuta Schmidta.

Nije slučajno što je prof. Lasić ponudio umjesto pogovora dvostruko gostovanje: prvo, profesoru Ivi Josipoviću s njegovim Vatikanskim predavanjem, iz listopada 2013., još dok je obnašao dužnost Predsjednika RH, pa potom, i drugo, autorima „Njemačkog apela za mir: Ponovno rat u Europi! Ne u naše ime!“, šezdeset i četiri ugledna njemačka intelektualca. I tim je krug UNESCO-ove politološke paradigme upotpunjen izravnim doticanjem njezina četvrtog dijela; međunarodnih političkih odnosa.

* * *

U predgovoru za publikaciju Uvod u znanost o politici, prof. Lasić upozorava: Temeljna zadaća kolegija Uvod u političku znanost (I i II) je uvesti studente politologije u povijest ove društvene znanosti i njezinu složenu fenomenologiju, u temeljne pojmove i teorijske pristupe, kao i politološke metode i metodologije, ma koliko one bile zajedničke s drugim društvenim znanostima, ili se time bavili i drugi filozofsko-politološki kolegiji. Zbog toga se i prvi i drugi dio kolegija Uvod u političku znanost i mora osloniti na strukturu UNESCO-ve politološke paradigme, jer je ona „kostur“ studija, to jest zadata struktura suvremene politologije, mada je stara već 65 godina. Mi, kao autorove kolege i službeni recenzenti, možemo ustvrditi da je to prof. Lasiću teorijski koherentno i zrelo uspjelo. Napor profesora Lasića zavređuje pohvalu, jer je studentima, uz svoje tekstove, ponudio i klasične politološke tekstove autora iz zemlje i svijeta. Veoma je vrijedno isticanja to što se autor u koncipiranju inspirirao tako uspjelim zbornikom kao što je Uvod u politologiju skupine autora Barrie Axford, Gary K. Browning, Richard Huggins, Ben Rosamond, John Turner i Alan Grant, koju je s engleskog na hrvatski jezik priredila Politička kultura iz Zagreba, 2002. Svim time smo dobili akademski vrijednu publikaciju koja je sve drugo samo ne rutinsko pripremanje osnovne ili prateće literature za kolegije koje izvodi.

Dakako, osnovna ambicija Lasićeve publikacije je morala biti identična ambicijama kolegija Uvod u političku znanost (I i II), kako je i sam napisao u Predgovoru: …otvoriti studentima dušu za kompleksan svijet politologije, za njezinu povijest i suvremenost, za njezinu povezanost s drugim društvenim znanostima…, kako bi svi izloženi tekstovi naoružali studente politologije za daljnja iskušenja teorijskog mišljenja politike, kako bi postali svjesni potrebe nadilaženja tzv. zdravorazumskog poimanja politike, kako bi razumjeli da je svaki uvod u znanost o politici ujedno …i uvod i u teorijsko mišljenje politike, ali i u empirijska istraživanja političkih pojava i procesa.

Zbog svega navedenog je Uvod u znanost o politici u potpunosti planski i smisleno ispunjena zadaća, zbog čega ga i preporučujemo za objavljivanje i u online i u tiskanoj verziji.

Mostar, 09. ožujka 2015. godine

RECENZENTI:
1. Akademik Mirko Pejanović, profesor emeritus Univerziteta u Sarajevu
2. prof. dr. sc. Milan Vego, pročelnik Odjela politologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru